Nije riječ o metal bandu kako ime sugerira... Ovaj kvintet iz Austina (Texas, USA) nazvao se po morbidnoj skladbi "The black angel's death song" s prvog albuma The Velvet Underground & Nico iz 1967. godine. Počeli su s radom sredinom 2004. i uz samo jednu izmjenu (Jennifer Raines - klavijature i udaraljke) neprekidno rade u postavi gdje svi članovi mogu svirati skoro sve instrumente. Na koncertima se često izmjenjuju na gitarama, bubnjevima, klavijaturama i basu, no glavnu riječ vodi frontmen Alex Mass koji je zadužen za vokal i bas, no istom mjerom koristi gitaru, klavijature i sitar. Glavni bubnjar je Stephanie Baley koji povremeno zasvira i bas, Christian Bland se s njime zna mijenjati na basu i bubnjevima, ali je u sastavu prvenstveno zadužen za gitaru. Drugi gitarist je Nate Ryan koji povremeno svira i bas, ali i udara bubnjeve, dok je Kylie Hunt došla umjesto Jennifer Raines na klavijature i udaraljke, no s vremenom je uključena u multiinstrumentalni proces tako da se i ona zna prihvatiti gitare i basa. Prvi album "Passover" (2006, Light In The Atic Records) je zbog očiglednih utjecaja The Velvet Underground, Spaceman 3, Spiritualized, konotacija na The Warlocks i stare13th Floor Elevators iz sredine '60-tih, te na konto mračnih lirskih opsesija vrlo dobro prihvaćen na indie-rock sceni. Stečena reputacija progresivnog psihodeličnog rock banda omogućila im je nastupe na čuvenom Lollapalooza festivalu 2007. u Chicagu, potom na festivalu All Tomorrow's Parties i turneju sa zvijezdama Black Rebel Motorcycle Club i The Black Keys. Iste 2007. uočio ih je glumac i režiser Kevin Bacon koji ih je uključio na soundtrack za film "Death Sentence".



Drugi album slikovitog naziva "Directions To See A Ghost" je dugačka pjesmarica od 70 minuta inspirirana metafizičkim, okultnim i spiritualnim temama punim psihodelije. Dio albuma uglavnom sadrži rock brojeve u kojima uz relativno čvršće gitarske riffove i obaveznu minimalističku tehniku 'do hipnoze' aranžmanski uplovljavaju i u egzotikom okupane sekvence na psihodeličan način poput pjesama "You on the run", "Doves" i "You in color". Naslovi "Science killer" i "18 years" su plesni neo-psyho rock brojevi potpomognuti utjecajima kraut-rocka i Joy Division, "Mission district" je nadahnut klasičnim delta-blues ritmom s naglašenim gitarskim noise dionicama, a u "Deer-Ree-Shee" odlaze u indijsku egzotiku korištenjem sitara kao vodeće i solo melodije preko kojeg su profilali opaki zvuk rasplinutih gitarskih distorzija u obrednom i podosta brzom tempu koji priziva atmosferu spiritističke seanse. Seansa se prenosi na sljedeći naslov "Never/ ever" gdje početni dio kompozicije okupira psihodelična seansa koja iz lagane atmosfere prerasta u kaotičan zbir zvukova koji se oslobađaju u još jedan obredan i kraut-rockom obavijen ritam. A i utjecaj The Doors klasika "The end" nije na odmet ne spomenuti. Drugi dio čine uglavnom laganije teme s još više akcenta na psihodeličnosti i spiritualizmu. "Vikings" i "The return" su prave ganja teme uz koje se bez problema može koristiti 'viđa' (ouija), tabla za primanje poruka od duhova, a ako ih nema, poslužiti će tarot karte, igla, ogledalo i slični rekviziti. No, rasplet čitavog albuma odvija se u posljednjoj, 16 minuta dugačkoj "Snake in the grass" gdje se događa kaotičan proces uzrokovan psihotično-halucinogenim opijatima. Tu zaista ima svega i prepušteno je slušatelju na maštu da sam dočara ovaj nesvakidašnji ugođaj.

Mističan psycho-rock album s mnogo različitih zvukova i efekata, te sasvim jednostavne minimalističke svirke i pritajenog, miljama udaljenog vokala Alex Massa koji se nazire negdje u gustom oblaku dima iz nargila i mirisnih štapića.

Nakon izlaska albuma, 13.V 2008., band je raskinuo ugovor sa Light In The Attic i potpisao za Suretone (label Interscope Records), te u nastavku karijere valja očekivati ekspanziju njihovog rada za daleko veću audijenciju.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 21/08/2008