home > mjuzik > Clear Lake Forest, EP

kontakt | search |

THE BLACK ANGELS: Clear Lake Forest, EP (Record Store Day, 2014)

Da vidimo: Black Angels, Black Edwards, Blake Judd (Nachtmystium), Black Rebel Motorcycle Club, Black Sabbath, Black (pop pjevač iz 80-ih), Black Country Communion, Black Dice, Black Dog, Black Flag, Black Keys, Black Label Society, Black Saturn, Black Track Lane, Black Veil Brides, Black Widow's Project, Blackwater Sound Project (Slušaj najglasnije)... Možete li se snaći od ovih 'crnih' imena bijelih izvođača? A ima ih još o-ho-ho... A Black Adder ('crna guja')? Crno perje?

Crni Anđeli su specijalno za Dan gramofonskih ploča kojeg kod nas jedino prate specijalizirane trgovine poput Free Bird Shopa u Ozaljskoj u Zagrebu i još nekolicina sličnih po nekim većim gradovima izbacili specijalan EP s pjesmama koje su im, onako uzgred rečeno, nadošle kao inspiracija dok su se bavili špecerajom po kuhinji i usput sfrkali koji joint, dva-tri. Novina je da više nisu četverac već peterac. Standardnoj ekipi pridružio se novi gitarist i basist Jake Garcia koji se povremeno pridružuje Alex Maasu na pratećem vokalu, pa za ovaj prvi diskografski izlet s novom postavom nisu htjeli duboko zabrazditi u psihodeliju, teške riffove i neke mračnije preokupacije.
[ Black Angels ]

Black Angels

"Clear Lake Forest" je jedna sasvim ugodna avanturica s mnogo posezanja u psihodelične 60-te, Byrds, The Doors, The Beatles, The Animals, pomalo i Alman Brothers Band, flower-powerčić i slične furkice. Nema distorzija, ali na svu sreću, nema niti onog bubblegum-popa s kojim su si na neobjašnjiv način priuštili sumnjiva i kisela lica slušatelja albuma "Phosphene Dream" (2010) koji je uz to i vrlo uspješno prošao na tržištu. Ovdje su oni vrlo skulirani bend koji počinje s prvom pjesmom "Sunday evening" u miksu The Beatles i Byrds, pa i prizvukom kakvog su imali prvi jugoslavenski rock bendovi koji su uspjevali objavljivati albume i singlice poput Grupe 220, Crvenih koralja, Zlatnih strijela... Malo surfa, puno legata, malo staccata, zavodljiva melodijica, laganiji lijeni ritmić, gitarski i vokalni starinski reverbi kao da je snimano u nekakvoj sali društvenog doma 1964. godine ispod slike druga Tita, ali i zanimljiva priča 'što ako sve što sam vam rekao nije istina?'. Hm. Pokušavaju evocitrati ono doba kad je Lou Reed sviruckao negdje u privatnosti svojeg sobićka u New Yorku smišljajući alternativnu strategiju kako da se autorski suprotstavi sveopćoj pomami za r'n'r-om. Pjesmica je sasvim solidna, ima i kompleksnije formate, ali samo s gitarama. U daleko žešćoj "Tired eyes" već se pojavljuju i klavijature Kyle Hunta, naravno, starinski obojene upravo s periodom prije nego što su The Doors figurirali svoje prve skladbe, pa se malo pojavljuju i prve distrozije u pjesmi, wah-wah efekti i ovdje počinje fini šmek nalik na neke jako lijepe pjesme The Stone Roses s epohalnog debija ne zapostavljajući niti dinamiku. U "Diamond eyes" Maas vokalno neopisivo skida Nico, onako mračnije, ali i vrlo sladunjavo titrajuće uz tremolca i bogatu gitarsku strukturu u kojoj ne manjka niti feedbacka klavijatura, ali je ritam ponovno lijen, taman negdje između laganije đuskice i stiskavog sentiša. Sramežljivo, kao da prvi puta vreba partnericu za ples u društvenom domu prije nego će redarstvena služba obznaniti da je tulum završio i da svi moraju napustiti salu. Pa tko je što upecao - upecao je. Nema trte-mrte. Zna se. Ili ćorka ili ti šišamo tu tvoju predugačku 'beatles' frizuru, a nekima ćemo i obrijati bradurine da nam ne kvare omladinu. I da te više nisam vidio u trapericama, majku ti tvoju šminkersku. Šta taj rock i trend rade od naše omladine koja bi trebala raditi i izgrađivati bolju budućnost? Oni rade nekakve muzičke sekcije, tc, tc, tc... Žvaču te kaugume, piju pivo i ne slute da ćemo uskoro zaratiti sa SSSR, ali poslati ćemo ih sve u Vjetnam, pa onda nek' vide s kime se zajebavaju... Mamicu vam vašu.

E, a "The flop" su baš pravi utjecaji The Animals i The Doors, pa bome i nekih The Stranglers pjesama s izraženim bojama klavijatura, ali Maasov vokal je ovdje previše gnjecav, taman brit-pop i fali mu u ovakvoj finoj instrumentalizaciji s nabijenim r'n'r potencijalom one stare vriske Steve Winwooda i Joe Cockera. Rasplesana humpa-cumpa/ blues "The occurance at 4507 south third street" s flower-power ugođajem kada se još za ska nije znalo nosi u trans simpatične legato gitare (ustvari ska), a Maas je nešto bolji na vokalu uz dodatak mračnijih distorzija. U darkerskoj (čitaj: proto-gothic) "The executioner" razglaba se o emotivnim razmiricama; prvo u vrlo laganom tempu nalik na, hm, "Heroin" The Velvet Underground, a onda iznenada u sredini pjesme ispliva brzi tempo prošaran psihodelijom od koje se vrti u glavi i halucinira kao da ste progutali barem jedan LSD. Kad se strasti smire, popuši novi joint, Maas moli za 'molitvu' i poniznost svoju ljubimicu da ne bude takav krvnik njegove duše kao što jeste. Zgodni pjesmuljak. Ona se očito kroz kontekst ovog djelca zove Linda kojoj je posvećen fokusni zgoditak EP-ija - završna "Linda's gone" popraćena neobičnim gitarskim tretmanima s gudalima, škripavim klavijaturama, brojnim tremolima upravo kako su to The Velvet Underground radili na svojem debiju. Anđeli eksperimentiraju i Maas priča priču o emotivnom skrivaču u psihodelično - obrednoj strukturi, barem ganje koja ide od ruke do ruke. Pjesma je apsolutni favorit ovog EP-ija, osim toga je i nadulja (6 i pol minuta), te cijeli poklon fanovima može bez ikakve primisli povratiti puno povjerenje u bend da oni imaju još štošta toga zanimljivog za pokazati.

A onaj nesuvisli pop projekt "Phosphene Dreams" ostaviti samo za anale i dokumentaciju. Recimo da su se s novim članom Black Angels poigrali na nivou početnika uvevši ga u svoj svijet kreacije kroz spontanu zabavu i neopterećeni session uokviren koherentnim, relativno dobro konfiguriranim kompozicijama. Jake Garcia se fino uklopio u ovu zajednicu napušenaca što znači da prave igre tek treba očekivati i da onaj sjajni drugi album "Directions To See A Ghosts" iz sad već daleke 2008. nije bio slučajnost.

Kao što sam rekao u uvodniku, kromosomi Crnih Anđela ostaju tamo gdje jesu.

Naslovi: 1.Sunday evening, 2.Tired eyes, 3.Diamond eyes, 4.The flop, 5.The occurance at 4507 south third street, 6.The executioner, 7.Linda's gone

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 19/06/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Poor Man's Deluxe / Boiling Water, Dreamy Girl/This Caramel Should Cover The Earth / Ethiopian Mountains

GLIB / L.H.D. / REMEDY: Poor Man's Deluxe / Boiling Water, Dreamy Girl/This Caramel Should Cover The Earth / Ethiopian Mountains (2020)

| 18/02/2020 | pedja |

>> opširnije


cover: 2 LP

21 VEK: 2 LP (2020)

| 14/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Before The Wind, EP

THE HILLS MOVER: Before The Wind, EP (2020)

| 12/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Gužva u svemiru

DORINGO: Gužva u svemiru (2020)

| 12/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Quadra

SEPULTURA: Quadra (2020)

| 10/02/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*