Kad dođem na koncert i čujem da je bend još uvijek na granici lagano mi se jave traume iz djetinjstva, pogotovo ona kad smo Labinu čekali Christian Death do 4h ujutro. Strava. Ali su ipak odsvirali koncert. I to najbolji od sva tri njihova na kojima sam bila. Na svu sreću Wilderness su stigli prije 23h, nakon što su ih cijeli dan držali na granici, muvali po graničnim prijelazima, pretražili u detalje i još im malo pustili pse da ih onjuše, tek toliko. Stvarno ne znam kako se ikome da ovdje uopće dolaziti. Brzinski su unijeli opremu i napravili još bržu tonsku probu i u 23h su počeli svirati. Malo mi je bilo teško gledati pjevača s njegovom labud-budla/hrđavi robot/vodena zmija koreografijom, koju je prenio i na dio publike koja me je beskrajno uveseljavala cijeli koncert. Još jedna stvar koja me mučila cijeli koncert, a i prije njega dok sam preslušavala prvi album, je da me užasno podsjećaju na neki bend, a ja se uporno ne mogu sjetiti koji. Muzika mi je s vremena na vrijeme iz nekog razloga vukla na The Cure, a vokal na na Jona Lydona, ali moguće da mi se samo čini.

Nakon 45 minuta svirke su se povukli s pozornice da bi se vratili odsvirati još jednu stvar za kraj. Ipak je već bila ponoć i ugnjetavali su ih cijeli dan. Unatoč svim problemima koji su ih pratili na zagrebačkom koncertu, Wilderness su rekli da im je ovo bio najbolji koncert u Europi.

Idući dan su svirali u Sloveniji. Nadam se da nisu opet naišli na onako revne carinike.

ana // 20/03/2006

> vidi sve fotke // see all photos