Rijetko mi se pruža prilika otići na koncert nekog benda, a da pritom nisam ništa čuo od njih, tek pročitao koji redak iz opskurnog glazbenog tiska. Dogodilo se to prije nekoliko dana s baltimorskim WILDERNESS. Na najavu koja ih je uspoređivala s P.I.L., TALKING HEADS, JOY DIVISION, trebalo je reagirati. I otići to pogledati. Nisam se razočarao, čak štoviše, a pogotovo zbog spleta okolnosti koje su im se desile tog dana, odnosno te večeri.

Moja sreća je bila veća, činjenicom da su sa sobom vozili uz, naravno cdove, i vinilno izdanje njihovog debi albuma objavljenog prije godinu dana. No, ovi primjerci mirisali su na novo, jer su stigli netom iz štampe, i to na "krnjem" duplom vinilu. Nakon slušanja ploče i benda uživo, moguće je jedino zaključiti da je njihova glazba u potpunosti originalna i skoro pa neusporediva s nečim ili nekim. No, radi lakšeg razumijevanja mogla bi se opisati kao križanac glazbene podloge JOY DIVISION i glasa DAVIDA BYRNEA.

Većina je pjesama, naime, odsvirana u JOY DIVISION atmosferi s naglašenim bubnjem i basom, te gitarskim minimalizmima kakvim se prije 20ak godina bavio Bernard Albrecht, aka Sumner. S druge strane vokal Jamesa Johnsona, nešto je dublji od BYRNEovog, no stil pjevanja, odnosno izvikivanja riječi i način na koji to radi, vrlo im je sličan. Čak i živim nastupom, njegovim specifičnim plesom na stejdžu, podsjeća na Byrneov "silly dance".

Iako njihova glazba nema izrazite refrene, pa ni hitoidni potencijal, ova ploča sastoji se od 10 odličnih pjesama, a ako bi trebao izdvojiti jednu, onda bi to svakako bila osamminutna komplexna oda "Post Plethoric Rethoric". I da za kraj objasnim izraz "krnji" dupli vinil, ako ga je netko zapazio. Naime, popunjene su samo 3 strane ove dvije ploče, dok je jedna ostala prazna, što je, vjerujem kuriozitet i u svjetskim razmjerima. LET 3 se ovdje ne računa!!!

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 23/03/2006