Odjeci najuspješnijeg rap albuma "Licensed To Ill" u vrlo kratkoj povijesti hip-hopa koje je iznosilo niti punih deset godina na sceni, počeli su poprimati enormne razmjere - tijekom 1988. pojavilo se bezbroj izvođača koji su slijedili stilske odrednice Beastie Boysa i novo nastale hip-hop kulture (Kool Moe Dee, D.J. Cool, Professor Griff And The Lad, N.W.A., Hijack, Trashpack, Boo-Yaa Tribe…), a na vrhove top ljestvica počela su pristizati nova imena kojima je rap bio korijenska odrednica (Heavy D and The Boyz, Readhead Kingpin And The FBI, Digital Underground, The 2 Live Crew, Queen latifah, D.J. Jazzy Jeff and The Fresh…), što je rezultiralo ogromnim svjetskim hitovima "Push" - Salt'n'Peppa, "Wild thing" i "Funky cold Medina" - Tone Loc, "Buffalo stance" - Neneh Cherry, "I miss you" - LL Cool J, te bilo zaokruženo s nekoliko izuzetno važnih albuma - "3 Feet High And Rising" - De la Soul, "It Takes A Nation Of Millions To Hold Us Back" - Public Enemy i "Tougher Than Leather" Run DMC. Sami rap stil vokalne interpretacije proširen je i na teritorij funka, elektronike, housea i popa, tako da se pojavljuju i neke sasvim drugačije plesne strukture koje podržavaju ovaj izraz, primjerice electro-house izvođači poput Inner City (hitovi "Big fun" i "Good Life"), Yazz And The Plastic Population, D-Mob, S-Express, Black Box, M.A.R.R.S., Mel & Kim, Oh Well, zatim dubovi Mad Professora, reggae izvođači Aswad, Shaba Ranks i UB 40, soul-funk imena Soul To Soul, Chimes… ili pak, s druge strane, rap biva sve prihvaćeniji i u evropskoj bijeloj glazbi poput izvođača Big Audio Dynamite, Boy George, Mano Negra ili rastućeg talasa manchesterskog popa kojeg je predvodio Happy Mondays. Ne treba zaboraviti da je nekoliko sezona prije vokalnu rap formu koristilo i niz velikih komercijalnih imena (The Rolling Stones, Sting, Simple Minds, Blondie, Adam Ant, Prince, Pet Shop Boys…) na ponekom singlu ili albumskim verzijama kompozicija, tako da je rap potpuno ušao u izraz suvremene glazbene scene kao potpuno ravnopravni izražajni oblik.
Premda su Beastie Boysi u diskografskom pogledu mirovali tijekom 1988. godine koja je De La Soul donijela laskavo priznanje najboljeg albuma godine, ipak su bili aktivni. Spor oko suđenja Adam Horowitzu je neslavno propao zbog pomanjkanja čvrstih dokaza, te se band vraća na koncertnu aktivnost gdje priprema teren za svoj novi rad. Budući da su smjernice albuma "Licensed To Ill" u svega godinu dana postale potpuno izlizane i iskorištene od enormnog broja uglavnom američkih izvođača, Beastie Boys počinju potragu za daleko slojevitijim glazbenim izrazom. Posežu u ostavštinu korijena funka i izvlače iz naftalina stare odrednice kultnih imena Sly And The Family Stone, radove Dunbara i Shakespeara, War, Isaac Hayesa, George Clintona, Parliament Funkadelic, Curtis Mayfielda, te taj starinski izraz povezuju s ritmičkim zakonitostima bluesa i rocka kroz suvremenu produkciju. Istovremeno osnivaju vlastitu kompaniju Beastie Boys records, raskidaju ugovor s Def Jam i potpisuju za veliki koncern Capitol Records. U potpuno novim uvjetima koje su diktirali ljudi iz Capitol Records omogućeno im je da ostvare suradnju s vrsnom producentskom skupinom Dust Brothers. Novi album nazivaju "Paul's Boutique" po dućanu njihovog prijatelja koji je kupovao i prodavao sve i svašta (od nevažnih sitnica do odjeće, ploča, nakita, starudija, glazbene aparature do automobila i nekretnina),te je ugledao prodavaonice početkom jeseni 1989., a prethodio mu je singl "Hey ladies" koji je stilski prikazao novo lice banda. U starinskom plesnom funky izdanju s naglašenom bogatom ritmikom i pozadinskom wah-wah gitarom smjestili su svoje uobičajene scratchove s mjestimičnim izletom ka korištenju ritam mašine, te se po prvi puta na njihovim pločama pojavljuje tvrdi i debeli zvuk prodornog basa. Ovaj sasvim novi zvučni image Beastie Boysa djelovao je poprilično zbunjujuće na njihovu publiku, tako da je singl za svega mjesec dana nestao s top ljestvica, no ni sljedeći - "Shake your rump" nije prošao bolje. Plesni funk s debelim elektronskim bas linijama i domišljatim gitarskim upadicama ipak su bili suviše sofisticirani za tadašnju publiku koja je očekivala nasljednike hitova s prvijenca. I premda album nije prodan niti u polovičnom tiražu spram prvijenca, ponudio je daleko intrigantniji glazbeni sadržaj kojem se rap svodi samo na vokalizaciju, dok su šturi i opskurni aranžmani s debija potpuno nestali i prepustili mjesto potpuno zrelom i rafiniranom izrazu u kojem se Beastie Boys pojavljuju prvenstveno kao glazbenici - instrumentalisti, a ne suhoparni raperi koji izvikuju svoje rime na podlogu ritam mašine i scratcheva. Samu vokalizaciju su okrenuli u novom smjeru - igri sa psihodeličnim sferama (pogotovo u naslovima "High plains drifter" i "Get on the mic") gdje su višebojnim ponavljanjima stvorili neobičnu prostornu strukturu (echo i delay tehnika), potrudili su se osmisliti i pozadinske atmosferske zvukove (šumovi, klavijature, različiti samplovi), te su time stvorili jedan potpuno sadržajan hip-hop izraz koji će godinama biti temeljcem mnogih subžanrovskih strujanja u ovom pretincu. U kratkom skitu "5-piece chicken dinner" ušli su u dvadeset sekundni zvrkasti country - hillbilly koji uvodi u moćni rock ritam pjesme "Looking down the barrel of gun" koji djeluje poput Zeppelin faze "Kashmir" sa snažnim gitarama i izuzetnim linijama basova. "Car thief" oživljava stari funk šezdesetih i sedamdesetih uz prisustvo psihodeličnih efekata klavijatura i brojnih producentskih štosova (podebljani i gotovo distorzirani scratchevi, bogate pozadine), te se pretapa u naslov "What comes around" koji je protkan teškim i usporenim funk ritmom, gitarama i neočekivanim klavirskim minijaturama i upadicama samplirane gitare. Treći singl "Shadrach" se potpuno nadovezao na funky plesni dio ploče te je postao pretečom onoga što će kasnije raditi Fun-da-Mental, Public Enemy (na albumu "Fear Of Black Planet") ili Transglobal Underground. No, prošao je potpuno nezapaženo tako da se nije pojavio niti na top-40. Najveći kreativni domet prikazan je u posljednjoj kompoziciji "B-boy bouillbasse" koja traje neobično dugačkih 12 i pol minuta. Ovdje su napravili reprezentativan presjek svega što je bitno u hip-hopu (reggae, blues, old school rap, raznoliki scratchevi, funk, elektronska produkcija, dubovi, psihodelija, flower-power, rockabilly, ragga…) kroz vješti spoj različitih ritmova koji su u stvari nalijepljeni jedan na drugi bez obzira na njihovu brzinu. Ovakav izuzetan stilski odmak predočio je i unutrašnji omot ploče na kojem se nalazi razlivena psihodelična fotografija s jedne i sitno odštampani tekstovi svih pjesama u jedan tekst bez interpunkcijskih oznaka s druge strane. Nakon prilično dugačkog evolucijskog perioda u razvitku hip-hopa, početkom 21. stoljeća ovaj album se pokazao kao jednim od najvažnijih radova prve uzlazne faze ovog stila, te je po mišljenju kritičara magazina "Rolling Stone" uvršten na 156. mjesto liste najboljih albuma svih vremena. Na istoj listi ispred ovog rada jedini hip-hop albumi su Run DMC ("Raising Hell"), The Notorious B.I.G. ("Ready To Die"), Dr.Dre ("The Chronic"), N.W.A. ("Straight Outta Compton") i A Tribe Called Quest ("The Low End Theory").

horvi // 29/09/2003