Ovaj povijesno važan album za kristaliziranje hip-hop i rap kulture rezultat je višegodišnjeg rada Adam Yaucha, Mike Diamonda (Mike D.) i Adam Horowitza koji su početke svoje karijere nalazili na ulicama New Yorka. Premda su svoje djetinjstvo proveli u skitnjama, sva trojica potječu iz sasvim solidno situirane klase. Adam je sin dramskog pisca Izrael Horowitza, Youchov otac je bio poznati arhitekt, a Mike D dolazi iz bogate i ugledne porodice koja se bavila trgovinom umjetnina. Kako nikome od njih školovanje nije bila važna životna preokupacija, svoj pravi poligon za realizaciju dječačkih ideja pronašli su u punk sceni koncem sedamdesetih godina. Sa nepunih 14 godina Horowitz je bio član punk skupine Young And The Useless, dok su Yauch i Mike D osnovali sastav Beastie Boys. Pokušavajući svirati tvrdi, oštri i opaki hard-core, uspjeli su snimiti EP "Polly Wog Stew" nakon čega im se priključuje Horowitz. U to vrijeme break dance je osvajao Ameriku, počeli su se otvarati novi klubovi koji su okupljali prije svega crnu publiku, a iz undergrounda je počela pristizati nova forma lirsko-vokalnog izraza - rap, čija je glavna osobina da sve što se govori mora imati smisao i rimu. Kao adolescenti, sva trojica su izlazili u kultni njujorški klub "Roxy" gdje su susretali različite face crnačke underground kulture. Potom su objavili drugi singl "Cookie puss" u kojem su na brzi punk nafilali rap vokale, te se susreću sa Rick Rubinom koji je tada bio disk džokej u "Roxyu". Njemu se njihova verzija kombiniranog punka i rapa izuzetno dojmila, a pošto je u to vrijeme pokretao etiketu Def Jam, grupu je povezao sa suvlasnikom Rusell Simonsom menadžerom rap atrakcije Run DMC. Priča tvrdi da je Simons nakon preslušavanja materijala Beastie Boysa rekao: "Imate šanse da postanete najuspješnija grupa svih vremena!". Prve nastupe grupa je imala uglavnom pred crnom publikom koja ih je prihvatila s ogromnim simpatijama i shodno tome, band se opredijelio isključivo crnoj urbanoj kulturi. Mike D je izjavio prisjećajući se tih dana "da uopće nije bio siguran hoće li band ikada dobiti šansu da svira pred bijelom publikom!". 1984. potpisuju prvi ugovor sa Def Jam, te im izlazi treći singl "Rock hard", a šansu za proboj ukazao im je film "Krush Groove" gdje se pojavljuju u velikoj filmskoj paradi rappera. Premda su mediji i javnost još uvijek ignorirali rap prvenstveno zbog crnačkih underground korijena, magazin "Spin" se ozbiljno pozabavio Beastie Boysima kao bijelcima koji su prešli na crnu stranu. Taj članak im je pomogao da se pojave kao predgrupa na prvoj američkoj turneji Madonne! Tom prilikom nastupali su pred potpuno drugačijom publikom koja je bila uglavnom sastavljena od new romantics i disco-funk pop orijentirane audijencije, te se njihovo ime pronijelo po cijeloj Americi budući da je Madonna već imala nekoliko značajnijih dance-pop hitova. Ovo iskustvo im je podebljalo interes za izgradnju vlastitog humora, samoironije i cinizma, pa nedugo nakon turneje objavljuju četvrti singl "She's on it / Slow and low" kojeg su namjerno izobličili u usporeni, tromi i teški ritam kako ne bi ličio na disco. Njihove do tada uobičajene bubnjarske dionice zamijenili su ritam mašinom, te su izostavili žestoke gitare. Koncem 1985. izlazi peti singl "Hold it, now hit it" koji je potpuno profilirao stil kompanije Def Jam. Iskorištene su produkcijske novotarije koje su samo nekoliko mjeseci prije plasirali Run DMC na albumu "The King Of Rock And Roll" - brojni bubnjarski prijelazi, tupi zvuk ritam mašine, obilje scratcheva i troglasni rapping, što je ne samo kompaniju Def Jam, već i Beastie Boyse izbacilo u orbitu kao jedne od lučonoša novog stila koji je još uvijek stidljivo dodirivao samu prvu ligu američke glazbene produkcije. Singl je dugo vremena boravio u kolekcijama crnačkih klubova, da bi tijekom proljeća i ljeta 1986. zahvaljujući komercijalnom uspjehu Run DMC, mnoštvu hitova Afrika Baambaate i novoj snazi Eric B. & Rakimu i Public Enemy počeo pridobivati publiku i u bjelačkim klubovima. Nastupi Beastie Boysa su prerastali u iznimno šašav i otkačen cirkus jer su dobili ponudu najpoznatijeg proizvođača piva - "Budweiser" kao sponzorski ulog. Na koncertima su u sami centar pozornice postavili ogromnu pivsku limenku, te se obilato zalijevali pivom izvikujući slogan: "…ako želite piti pivo - osnujte band!" Ovaj potez ih je ustoličio kao jednu od atrakcija godine i ubrzo se po medijima počinje širiti fama o najzabavnijem bandu koji "na žalost dolazi iz ulične i još uvijek omražene hip-hop kulture". Čitava atmosfera koja je rezultirala općim koncertnim ludilom bila je odličnim poligonom za realiziranje prvog albuma. Snimljen u relativno kratkom vremenu pod produkcijom Rick Rubina s radnim naslovom "Don't Be A Faggot" (Ne budi peder!) koji je preimenovan u "Licensed To Ill", objavljen je u jesen 1986. Odlično pripremljen teren za hip-hop kulturu urodio je van serijskim pogotkom, singlom "Fight for your right (to party)" rađenom u maniru kolaboracije starih hard rockera Aerosmith i rappera Run DMC u singlu "Walk this way" koji je postao prvim američkim rap hitom no.1. "Fight for your right" je samo ponovio Rubinovu tehniku spajanja oštrih i moćnih hard rock riffova i rapa, te konačno Beastie Boyse predstavio najširoj publici. Posebno efektan je bio prateći video spot pun humora u kojem Beastie Boysi rasturaju privatni tulum konzervativnih tinejdžera razbijajući televizor, prolijevajući piće i divljajući po stanu. Stil koji su ponudili bio je prava suprotnost smrtnoj ozbiljnosti tada vodećih zvijezda američkih top lista (Mr.Mister, Boston, Huey Lewis & The News, Lionel Richie, Billy Joel, Fleetwood Mac, Genesis, Chris De Burgh…), pa kroz nekoliko mjeseci početkom 1987. počinje milijunsko stvaranje nove američke publike kojoj se sve više počinje dopadati sasvim opskuran glazbeni stil hip-hopa, koji je ponudio daleko otvoreniji i komičniji svjetonazor od spomenutih "sagorjevača emocija". Na veliko iznenađenje cjelokupne američke javnosti, te zgražanje komercijalnih radio postaja, "Licensed To Ill" dolazi na no.1 američke ljestvice najprodavanijih albuma u lipnju 1987. Tom prilikom su mnoge konzervativnije i middle of the road orijentirane postaje odbile emitirati "Fight for your right" u svojim standardnim emisijama koje su davale tjedni pregled top-ljestvica što je samo dolijalo ulje na rasplamsanu vatru. Baš u vrijeme turneje Boysa sa Run DMC po Britaniji kada im se album nalazio na vodećoj poziciji došlo je do neočekivanog incidenta u Liverpoolu. Momci su saznali da američke radio stanice odbijaju emitirati njihov hit pa su očito povrijeđeni i omalovaženi ovim potezom izašli pred Liverpulsku publiku koja ih je počela gađati svime i svačime zbog krivo protumačene arogancije. Naime, na pozornici su pored ogromne pivske limenke postavili i gigantski ružičasti falus dugačak 6 metara, te su koncert započeli mnogobrojnim psovkama i opscenim ponašanjem prema svima u dvorani. Razdražena publika ih je počela gađati raznim rekvizitima koje su pronašli u dvorani (od komada inventara do obuće, konzervi i čaša), tako da je nakon svega 5 minuta pozornica bila potpuno zatrpana i onemogućila bandu da nastavi dalje. Ogorčeni Adam Horowitz na ponašanje Engleza uzvratio je na plotun jednom pivskom konzervom i pogodio jednu djevojku u publici koja je pala u komu uz ozbiljne tjelesne ozljede na glavi. Pred pozornicom je nastao opći metež, bijesna publika se počela penjati na stage, te je nakon svega 10 minuta koncert prekinut pošto su redari htjeli ili ne morali baciti suzavac. Dvorana se u hipu ispraznila, a Horowitz je priveden u policijsku postaju i zatvoren. Nekoliko dana kasnije priveden je na liverpulski sud i okrivljen za pokušaj ubojstva pošto djevojka još uvijek nije dolazila k svijesti u bolnici. Sud se produžio na pet mjeseci da bi bio okončan tek krajem 1987. kada su u pomoć priskočili odvjetnici Def Jam kompanije koji su Horowitza uspjeli izvući optužnice, novčane i zatvorske kazne zbog pomanjkanja odgovarajućih dokaza da je dotičnu konzervu bacio baš on. No, sud se prebacio u Ameriku - djevojka je izašla iz bolnice, te angažirala vlastite odvjetnike i pravdu tražila kod sudskih organa u New Yorku, ali ništa nije uspjela ostvariti budući da su oko Horowitza bili daleko promućurniji i kompetentniji odvjetnici i savjetnici. Mediji su pomno pratili ove događaje tako da se donedavno marginalizirana hip-hop kultura preselila na vodeća mjesta u publikacijama što je pomoglo ne samo Boysima u konačnoj afirmaciji, već i stjegonošama - Run DMC koji su na račun ove afere vrlo unosno keširali album "Rising Hell" s kojeg su uz "Walk this way" skinuli još jedan ogromni hit-singl "It's tricky". Iste sezone počeli su nicati raperi koji su osvajali Ameriku - Cameo, LL Cool J, Sir Mix-A-Lot, The 2 Live Crew, De La Soul, Neneh Cherry, Salt'n'Peppa… a u te vode skrenuli su i neki drugačije orijentirani izvođači - Prince, Inxs, Terence Trent D'Arby, Big Audio Dynamite…
Zbog toga je posve jasno kakvo vitalno značenje u sebi nosi ovaj prvijenac Beastie Boysa; prouzrokovali su revoluciju koja je sa sobom donijela potpuni preokret na glazbenoj sceni, te premda nije bio prepoznat kao "ploča godine", kroz dugi niz godina biti će prihvaćen kao karika koja je omogućila hip-hop kulturi izlazak iz undergrounda na svjetlo opće prihvaćenog stila koji će iznjedriti različite oblike ovog žanra. Već sami teški i ritmički udarci uvodne "Rhytmin' and stealin", te "No sleep 'till Brooklyn" snažnim Led Zeppelin ritmom i metal gitarskim riffom u koji je uključen obavezni prodorni scratch kumovati će procesu oformljenja rap - metal crossover stila koji će kasnije razraditi mnogi fuzionisti - od Red Hot Chilli Peppers, Faith No More, Rage Against The Machine do Biohazard, Limp Bizkit, Shootyz Groove… Album je također ponudio predloške za buduće gangsta rap stilizacije kroz minimalizaciju pjesama "She's crafty", "It's a new style" i "Slow down" gdje koriste opskurni instrumentarij - ritam mašinu, gitarske kratke riffove i obilatu ulogu scratcheva koje će gangsta raperi zamijeniti kompjuterski odmjerenim samplovima. Također se dodiruju i tradicionalne crne funky kulture u "Brass monkey" što će detaljnije razraditi na narednim albumima. Svoj tipični sarkazam, ironiju i inventivan smisao za humor najkomičnije su prikazali u naslovu "Girls" gdje su djevojke smjestili u kontekst kuhinje i kreveta prikazavši ga kroz šašavi twist-rockabilly popraćen opskurnim zvukom efekta sintesajzerskog ksilofona i "doo wop" pratećim vokalima. Završni naslov "Tme to get ill" će svojim brojnim idejnim rješenjima (promijene ritmova, zvukova, mnogobrojni scratchevi, efekti…) otvoriti smjernice tvrdom hard core i underground rap izrazu s mnoštvom raznolikih ideja kojeg će potpuno profilirati Public Enemy, a kasnije i Arested Development, Jungle Brothers, A Tribe Called Quest, Digable Planets, Mos Def, Jurassic 5…

horvi // 29/09/2003