Plesni funk hip-hop album odličnog sastava iz New Orleansa koji s pravom slovi kao suvremeni nasljednik legendarnih Parliament Funkadelic, The Neville Brothers i Eric B & Rakim. Ovo je album za istinske poklonike Princea, RHCP, Jungle Brothers, Massive Attack, Trickya, Jamiroquaija, a i domaćih Elemental da se uvjere odakle dolaze pravi korijeni svega što se veže uz glazbenu scenu hip-hopa, bluesa, plesnog trip-hopa, te suvremenog funka i soula u pravoj plesnoj varijanti u izvedenicama kojih može biti koliko god hoćete.

Sastav Galactic krenuo je s radom 1994. pod imenom Galactic Prophylactic kada su se dugogodišnji prijatelji iz djetinjstva Jeffrey Raines (gitara) i Robert Mercurio (bas) preselili iz Washingtona u New Orleans na Tulane Loyola sveučilište. Podataka o njihovom obrazovanju nemamo, ali zato imamo mnogo informacija o njihovom glazbenom radu. Nadahnuti funk scenom New Orleansa (The Metters, The Neville Brothers, Dirty Dozen Brass Band, Professor Longhair...), vrlo brzo su pronašli odgovarajuću ekipu glazbenika zainteresiranih za zajednički rad. Bili su to Stanton Moore (bubnjevi), Ben Ellman (saksofon, harmonika, harfa, produkcija) i Rich Vogel (Hammond orgulje) koji su stalni članovi postave, a za prvog pjevača je postavljen Theryl DeClouet koji ih je napustio nakon debi albuma "Coolin' Off" 1996. Od tada Galactic rade kao instrumentalni band koji za potrebe vokala zove gostujuće pjevače. U jednoj fazi djelovanja u postavi su nakratko bili Chris Line (vokal) i Rob Gowen (gitara). S vremenom je sastav iz klasičnog organskog New Orleans funk banda prerastao u izvođača koji se okrenuo ka efektnim suvremenim tokovima kombinirajući soul, funk, hip-hop, elektroniku, pop, rock, jazz i još nekolicinu pravaca koje su fuzijski spojili u svoj vlastiti stil. U zvuku su karakteristični elektronski obojeni elementi njihovih instrumenata, obilje prirodnih sampliranih ritmova i specifična produkcija Ben Ellmana koji često zna svoje instrumente (posebno saksofon i usnu harmoniku) uobličiti u zvuk blizak gitari. Bubnjar Stanton Moore ima i jedan vlastiti zasebni band Garage A Trois. Sam Galactic je kroz petnaestogodišnju karijeru znao za studijske potrebe ugostiti i članove Dirty Dozen Brass Banda i The Nevill Brotherse, kao i Brian Seegera ili legendarnog George Portera, basistu The Metters, a pozornicu su na turnejama i festivalima dijelili sa velikim zvijezdama poput Live, Counting Crows, The Allman Brothers Band, The Roots, B.B.King, Jurassic 5, Widespread Panic...

Ovo im je sedmi album i prvi na kojem su se potpuno upustili u hip-hop vode uposlivši čak 9 MC-ija, 3 sastava i jednog DJ-a. Već prva skladba "I Got It (What You Need)" u kojoj gostuje MC Lyrics Born udara direktno u glavu plesnim ritmom kao da su se Public Enemy i Beastie Boys udružili u zajednički funk-rap projekt. Skladba ima gitarske dionice, usnu harmoniku i pravi rockerski plesni blues naboj kao da će iskočiti nu-metal/rap. Vražje okinuta stvar! Jedna od najboljih s albuma. "...And I'm Out" s učešćem Mr.Lifa podsjetiti će na plesna funk vremena '70-tih kada su bile izražene bas linije i svirka gitare (umnogome će podsjetiti na daleko laganiji kultni hit "Save from harm" Massive Attack), dok je "The corner" podebljana elektronskim basom, konciznom melodijom gitare i upečatljivim gromkim vokalom Gift of Gabom iz Blacklicious. Slična je i "Hustle up" sa gostovanjem Boots Rileya iz The Coup s ritmičko-glazbenom potkom kakvu Jamiroquai samo može sanjati, a u njoj ima i elemenata snažnog underground hip-hopa i nu-metala (jedino manjkaju barem malo jače nabrušenije gitare). Pjesma ima moćne stadionske refrene. Snažna stvar! Zanimljivi su izleti u plesni contemporary r'n'b u skladbi "Second and Dryades" s učešćem Big Chief Monk Boudreauxa koja je napravljena na gotovo obredan plemenski ritualan način s pozivnicom u džunglu (zaboravite Missy Eliott), te nevjerojatna sexy "Squarebiz" koju pjeva Ladybug Mecca iz Digable Planet (vlasnici velikog hita "Rebirth of slick/ cool like dat", 1993.) bolje i od same Macy Gray ili Kelis u duetu sa Nino Moschellom koji vokalno neopisivo asocira na Princea. Tako negdje bi otprilike htjeli zvučati Elemental. Ako im se želja ostvari, biti će pravi bijelački hip-hop sastav koji se potpuno uklapa u moderne zvukove ovog stila 21. stoljeća. Soul-funka se hvataju u "Think Back" sa Chali 2na-jem iz legendarnih Jurassic 5 (sjetite se sjajnog albuma "Quality Control" iz 2000.), a najupečatljivije momente pružaju izvrsni funk instrumentali "Bounce baby" s gostovanjem DJ Z-Tripa obogaćen duhačkim melodijama i funky gitarama kao da je riječ o nekom križancu RHCP sa pratećom ekipom pokojnog James Browna, sjajni "Tuff love" (pogodno za špice radio-emisija) s gostima iz Trombone Shorty, te kratki instrumentali "Sidewalk stepper" i nevjerojatni izlet "Fanfare" u kombinaciju The House Of Pain i Bregovićevih orkestara za sprovode i vjenčanja. U naslovnoj "From the corner to the block" (gosti Juvenile & Soul Rebels Brass Band) odlaze u pravi pravcati okršaj sa The Neville Brothers kao da im žele oduzeti sve zasluge za pjesmu "Sister Rosa" s albuma "Yellow Moon" iz 1990. odsvirane na način kako su braća Neville i kompanija odradili onaj fantastičan album "Live On Planet Earth" iz 1994. Jedina slabija točka albuma, ako je uopće ima, je skladba "No way" s Lateef The True Speakerom koja je izvedena na tipičan lagani hip-hop/trip-hop način s prelamanjem dva različita vokala od kojih je jedan nadrkan rapper, a drugi je iritantan ragga poput Hawkmana koji je pjevao na 6 kompozicija Trickyijevog albuma "Blowback" 2001. Dakako, na albumu je najizraženija odlična instrumentalizacija svih glazbenika i plesna zarazna ritmika za plesne podije subotom uvečer.

Nakon ovakvog plesnog funk hip-hop albuma odmah poželite izaći u diskoteku gdje DJ vrti crnački plesni funk. Ako vas to potakne, misija ovog Galactic albuma je izvršena.

Međutim, osnovna boljka albuma su neubjedljivi i ponekad plitki tekstovi koje su napisali sami gosti koji su ih i izvodili. Sve skupa na kraju krajeva zvuči samo kao odlična zabava.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 09/07/2008