Nije bilo lako, tog četvrtka odabrati mjesto za koncertni zagrebački izlazak. Labinska scena u Vintageu, Varga i Seine u Vinylu, estonska britanka ruskog porijekla Inga Copeland u KSETu, a belgijski Intergalactic Lovers u Tvornici. Nekako je u zadnje vrijeme krenulo naše organizatore s bendovima iz Beneluxa i sjevera Europe, pa je izbor pao na Tvornicu. Pogotovo, nakon što sam pogledao njihov odličan koncert iz briselske dvorane Ancienne Belgique, gdje su na domaćem terenu pokazali koliko su veliki tamo. Kao predgrupa su nastupili NLV, koji su se iz tria za ovu priliku pretvorili u kvintet, i nadam se da će ostati tako na neko duže vrijeme. Ugodno ih je bilo slušati kao trio na Medvedgradu ovog ljeta, ali moram priznati da u ovoj verziji zvuče bolje, punije i kompaktnije. Ako zanemarim mala raspadanja na nekim pjesmama, i aranžmane koje bi trebalo malo dotjerati da zvuče bendovski, a ne kao ritam sekcija koja je brže bolje dodana na dvije gitare i vokal, onda mislim da smo dobili jedan punopravni odličan bend koji može lagano zavući i u pop ladicu, koja je poluprazna već godinama, a može se ubaciti i u indie ladicu. Nikol ima stvarno nesvakidašnji vokal, koji bojom i kvalitetom iskače na sceni, a nadam se da će to uskoro prepoznati i širi auditorij. Njihovom standardnom repertoaru, ovaj puta nisu na žalost pridružili nijednu obradu, no to nije zasmetalo većini u Tvornici, koji su došli tamo na "čašicu razgovora" umjesto poslušati ovaj bend.
I kad sam mislio, da će se to nastaviti i na "zvijezdama" večeri, ti isti su me većim dijelom razuvjerili. Primakli su se bliže stejdžu, neki su znali i tekstove i ja sam ostao prilično zbunjen. Kaj stvarno postoje ljudi koji su dosad čuli za Intergalactic Lovers?! Nije da isti to nisu zaslužili, ali…
No, dobro, kao što sam već napomenuo, i ja sam se odlučio malo pozabaviti bendom nakon što sam čuo i vidio njihov koncert na Youtubeu, pa za one neupućene, evo par faktografskih podataka. Bend radi od 2008., do sada su objavili dva albuma, a prije koju godinu su se iz kvarteta pretvorili u kvintet. Ispred četvorice svirača stoji simpatična i energična pjevačica Lara, koja vokalom podsjeća na kombinaciju Edie Brickell i Harriet Wheeler iz The Sundaysa, a bome i muzički bi se našli u tom nekom predjelu pitkog, pjevnog i plesnog indie popa. U rodnoj Belgiji pobrali su sve moguće nagrade koje se mogu dobiti, a s obzirom da pjevaju na engleskom, to im je probilo granice, pa su drugi album objavili za njemački indie label Grand Hotel van Cleef, što im je pak donijelo turneju po cijeloj zapadnoj Europi, pa i Japanu. Trenutno se nalaze na Balkanskoj turneji i čini se po sinoćnjem nastupu da su jako uzbuđeni zbog toga.
Ima bendova koji se potrude naučiti poneku riječ kada dolaze u nepoznatu zemlju. Najčešće to bude "Hvala", ponekad "Bok" ili "Dobra veče", no Lara je te večeri nadmašila mnoge. Samo se postavlja pitanje tko joj je sugerirao izbor riječi. I dok je s "Gvala (sounds like Koala)" ispala simpatična (ali ne i prva, jer je to svojedobno do iznemoglosti ponavljao Warren Ellis na gostovanju sa svojim Dirty three), osvojila nas s "Zdravo, mi smo…", prilikom predstavljanja benda netko joj je rekao da treba reći "Dajte nam podršku", a to je baš bilo smiješno, jer činjenica je da nitko od domaćih bendova ne bi to rekao, pa smo zaključili da ju je to savjetovao neki scenarista iz hrvatskih sapunica.
Izbor pjesama nije se puno razlikovao od viđenog na spomenutom briselškom koncertu, a čak je i Lara izašla u istom outfitu, samo je drugačije plesala i pocupkivala na pojedinim pjesmama. Počeli su s Northern Road, pjesmom koja otvara njihov drugi album, i upravo je svojim razvijajućim ritmom više nego pogodna za početke, uigravanja i upoznavanja. Bez vidljive stanke, s malo žešćim gitarama prešli su u rockersku War, a to je ujedno bila i najžešća pjesma na koncertu. Pjevačica nas animira, skače, odlično pjeva, dok je bend prati besprijekorno. Odličan gitarista Maarten, ponekad se zaputi u zanimljiv "edgeovski" solo i daje onaj pravi štih cijelom bendu, dok ostatak odlično prati sve dogovoreno. Najupečatljivija pjesma, ujedno i singl (pogledati spot pod obavezno) Islands, toliko je catchy sa zborskim refrenom, da nas je na brzinu sve natjerala da pjevamo s njima "We are Islands, We are, we are…". I dok sam mislio da su ispucali sve najbolje već do polovice koncerta, shvatio sam da su mi čak i nakon jednog preslušavanja albuma i koncerta, još neke pjesme ostale u glavi.
Za kraj su ostavili moćnu Delay, s naravno gitarističkim delay efektom, koja puno bolje zvuči pred domaćom publikom, te Obstinate Heart s kojom su nas ostavili da razmišljamo "Who are you to doubt my heart?". Htjeli su se vratiti na bis, što su i naglasili prije završne pjesme, kada je Lara rekla da su se "približili kraju liste na papiru, ali tko zna što donosi večer", no čini se da pristojno popunjeni Mali pogon nije bio raspoložen. Ipak je bio četvrtak i slijedio je još jedan radni dan. Šteta, jer mogli smo se još dobro zabaviti uz Intergalactic Lovers.
No, ostaje činjenica da smo upoznali odličan bend, koji bi, ja sam siguran, svatko od nas došao ponovo pogledati, a sjeo bi i na nekom ljetnom festivalu…

pedja // 31/10/2015

> vidi sve fotke // see all photos