John Wiese je zasigurno najplodniji glazbenik koji se pojavio u posljednjih petnaestak godina ukupno objavivši od 1990. do danas više od 200 radova, tako da ima 10 solističkih albuma i 13 EP-ijeva, 42 kolaboracijska rada, 18 split albuma, 22 različita gostovanja na radovima drugih izvođača, te osim toga ima tri sastava s kojima stalno ili povremeno objavljuje radove. S grupom LHD ima 13, sa Sissy Spacek 25, s Bastard Noise 27, a sa Sun O))) 3 rada, što albuma, što EP-ijeva. Također ima kratkotrajni projekt Wiese & Koh koji je objavio dva albuma i jedan 7'' singl, te učešće na više od 50 kompilacija. Kada se spomene da je između ostalog radio sa Metalux, Dead Machines, Merzbow, Thurston Mooreom (Sonic Youth), The Cherry Point, Aaron Dillowayom..., stvari su sasvim jasne, a brojke impozantne.

Wolf Eyes je specifična noise-rock skupina iz Ann Arbora (rodno mjesto Iggy Popa, Michigan, USA) koja nakon odlaska Aaron Dillowaya u Nepal 2005. egzistira kao trojac - Nate Young, John Olson i Mike Connelly, a od 1997. do danas imaju preko stotinu objavljenih što albuma, što singlova, EP-ijeva, kolaboracija i split radova koji su podjednako objavljivani i na kazetama i na cd-ovima. Između ostalog surađivali su sa Metalux, Black Dice i čuvenim avangardnim jazz glazbenikom Anthony Braxtonom, te su nekoliko puta imali turneje po Europi. John Olson sa svojom suprugom Tovah ima i sastav Dead Machines.

Ovo je zbirka već ranije ostvarenih kolaboracija koje su ovi glazbenici objavili kao 2'', 3'' i 7'' singlove ("Untitled", 2003) i albume ("Wheels Of Confusion vol.1-3 & vol.4-6", 2004. i "Live In San Diego", 2003.), te je cijela ova kolekcija sabrana u obliku albuma od 73 minute dobila veoma visoke ocijene kritike širom svijeta. Sama glazba koja se nalazi na njemu je u krajnju ruku bizaran spoj noisea, elektronike i eksperimentalne ne-plesne glazbe. Jedino odskače uvodna "Live San Diego 2003 A" koja dođe kao ambijentalni elektronski dark-wave kojeg kao da su radili šamanski pjevači iz Tuve i tibetanski pjevači (a'la Gyuto Monks), dok su sve ostale skladbe čudnovata mješavina buke, psihodeličnih zvukova, lomova frekvencija i tko zna kakvog sadržaja jer niti jedan naslov nema ime već samo brojčanu oznaku. Interesantno je čuti da se nakon jedine brutalne noise izvedbe "Live San Diego 2003 B" članovi ove kolaboracije svađaju s publikom ('fuck you - fuck off') kojoj se očito ovakav neobični i prodorni zvučni eskapizam nikako nije dopao. Bez obzira na nerazumijevanje šire publike ka ovakvom ekstravagantnom pristupu, vrijedi spomenuti niz odličnih kreativnih ideja koje je John Wiese obogatio zvukom klavijatura, synthova i samplova sa gitarskim noise škripovima Wolf Eyes koje su očiti utjecaj cjelokupne elektro-akustične klasične škole i industrial/noise scene. Svaka skladba je posebno djelo za sebe i najkraće rečeno sadrže ono što otprilike svaki iole kreativan glazbenik barem jednom poželi imati u sklopu svoje glazbe kao pozadinu, bilo da se radi o maglovitim ambijentima, škripovima željezničkih vagona, ljudskim uzdasima, koracima, sagorijevanju vatre, mukanju krava iz štale ili čistim artističkim efektima. Melodija nema, nema niti ritmike (bez bubnjeva), već po Stockhausenovom pristupu samo ogoljeni kostur koji je onomatopeja zvukova iz prirode. U prvom dijelu albuma nalazi se 13 uglavnom kraćih skladbi od 2 do 6 minuta, dok je posljednji naslov "III-1" dužine 30 minuta lucidan kolaž u kome sudjeluje i bubnjar sa činelama i nekoliko elemenata u zgusnutoj maglovitoj produkciji, te se na temelju same dužine mogu razabrati mnogi segmenti glazbe od klasične moderne avangarde (John Cage, Karl Heinz Stockhausen, Steve Reich, Laszlo Dubrovay, Tamas Ungvary...), avangardnog jazza, eksperimentale, horrora, do kraut-rocka (primjerice rani Kraftwerk i Neu!), industriala, noisea i techna sa nekoliko ugrađenih dijelova koji se nalaze u prvom dijelu albuma. U njoj se pojavljuju i pulsirajući ritmovi ranih Throbbing Gristle, razdvojena produkcija na dva kanala, miksanje efekata s kanala na kanal, kao i eksperimentalni elementi koje su očigledno preuzeli sastavi poput Timeless Pulse Quintet, Necroanal, 16-Bitch Pile Up, Black Dice i još mnogi drugi.

Jedina je šteta što su ovi naslovi rađeni u intervalima ostali bez naslova i prema tome samo se može nagađati o čemu oni zapravo govore.
Nekada se i provjerena rock kritika šegačila sa Lou Reedovim "Metal Machine Music", a danas je otprilike takva glazba vrlo uobičajena u eksperimentalnoj i noise glazbi, te je od ranih '70-tih naovamo prešla cijeli razvojni ciklus koji je s vremenom od suštog eksperimenta počeo dobivati osim formata i adekvatan sadržaj.
Intrigantna kompilacija s odličnim materijalom koji nije za svačije uho.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 31/03/2008