Ovo desetljeće je ponovno otvorilo neke stare paradigme što se tiče Claudije Brücken, nekadašnje frontwoman njemačkog benda Propaganda kojeg su često znali nazivati 'Abba iz pakla'. No, koliko Švedi uopće više imaju dodir s 21. stoljećem je gotovo zanemarivo, ali Propaganda je izgradila impresivan zagrobni život ponovnim okupljanjem s novom frontwoman Thunder Bae (album "Propaganda" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33707, 2024), a posebice Claudija s također bivšom Propaganda vokalisticom Susanne Freytag u sukobljenom taboru nazvanom xPropaganda čiji je treći album "Strangely" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32264 2023. doslovce pomeo nekadašnju slavu stare ekipe dosegavši UK no. 11 i njemački no. 21. Izvorna postava u kojoj su obje sudjelovale je najveći uspjeh imala s debi albumom "A Secret Wish" (1985. UK no. 16, Njemačka no. 24). OK, prvi singl "Dr. Mabuse" je 1984. u Njemačkoj bio no. 7., UK no. 27., svaki respekt. Reklo bi se, ovo je vrijeme kada je kucnuo čas da i Claudija zagrebe po vlastitoj solo karijeri koja joj je u mahovima s velikim vremenskim otklonima donosila ne baš uspješne, ali svakako impresivne radove. Dva takva posljednja bila su albumi "What Else..." (2014) sa čuvenim producentom John Williamsom i neprimjetna kolaboracija "Beginn" (2018) s Jerome Froeseom, sinom Edgara Froesea iz Tangerine Dream. Ovo joj je službeno četvrti solo album premda ima još dvije kolaboracije, jedan živi zapis i jednu kompilaciju, a nadovezuje se na njen prepoznatljivo elegantan eklekticizam kojeg namjerno demantira u uvodnom singlu "My life started today" jasno davši do znanja da je ne treba opterećivati prošlošću 'moj život je počeo danas/ ono što se desilo prije jednostavno nije važno'. Već u toj pjesmi se osjeti fini electro dekor, ponovno s John Williamsom, ali i kompletnim bendom s gitarom, klavijaturama, bas gitarom, gudačima i s akustičnim bubnjevima koje povremeno mijenjaju programirani ritmovi, no to se tek tu i tamo nazire, štoviše, baš ovaj singl sa živim bubnjevima (Ray Moody) ostavlja dojam dance-rock stila.



Vrlo slično se može reći i za prvi, vrlo romantičan singl "Rosebud" blago nošen surf-americana gitarom i umjerenim tempom power-pop formata kakvi uglavnom prevladavaju tokom čitavog materijala od primjerice elektronskih faza Simple Minds, preko A Flock Of Seagulls, The Cars, pa i nekih elemenata New Order i Duran Duran. To jest, zna se kakav su stil njegovali Propaganda na spomenutom čuvenom debiju "A Secret Wish", a ovdje Claudia prebire po sjećanjima davnog vremena pitajući se 'jesmo li mudro koristili svoje vrijeme/ jesmo li živjeli svaki dan?'. Ja jesam, ako se tiče 80-ih, upijao sam i crpio svaki dan gomile inspiracija, nadam se da je i ona... Naredna "All that we ever have" u baladičnom raspoloženju korača synth-pop relacijama bliskim OMD i Talk Talk, a posve elektronski singl "Sound and the fury" od samo 2 i pol minute mami na plesni podij ko' hitovi Ultravoxa s albuma "Vienna" (1980) i "Rage in Eden" (1981): 'Treći put kad padneš, opet ustaješ/ A onda trčiš, brži si od bilo koga.../ Između moći i slave, buke i bijesa u savršenom smo svijetu, mada se ponekad ne slažem'. Otpornost na vremenske putešestvije s romantičnim akcentom šibaju kroz fluidnu liriku istraživajući patnju ljubavi, gubitka i novog života.





Drugi dio albuma otvara gitarskim ambijentima prošarana laganica "The only ones" na pragu electro-bluesa kada neki ljudi uspješno izvlače sretne karte za novi početak jer znaju i puno i malo, taman koliko im je dovoljno 'smiješno je što se nekih stvari jasno sjećam/ a ostalih se uopće ne sjećam.../ trikova i okreta, svih modrica i opeklina' (valjda samo misli metaforički?), "Funny the things" odgovara nekim sjetnijim reminiscencijama Bryan Ferryja, malo iznenađenje jest "Sincerely" s ubodom u akustičnu latino vibru bossanove, vrlo slično nekim komadima zaboravljenih Thiervery Corporation i Gotan Project, a što je interesantno, ovdje se pojavljuje i bendžo, te flauta u zaljubljenoj tromosti 'sada znam da mi nedostaješ'. Kako je u ove 3 pjesme tempo znatno opao, slijedi prava elektronska podizačica "Shadow dancer" s IDM atributima igre svjetla i sjene 'sanjam crno-bijelo, bez boja/ večeras, moj plesaču sjene'. Jako zgodno poput Grace Jones u totalnoj promjeni raspoloženja 'tamo gdje sam uvijek je sumrak'. Naravno, nakon zavodljivog plesa u sjeni, dolazi očekivana balada dopirući do srca - "To be loved" koju može potpisati i Kate Bush, svatko želi imati onu bolju polovicu s kojom može dijeliti intimnosti, zadovoljiti sve tjelesne, duhovne, emocionalne i intelektualne potrebe, zar ne? Ova pjesma iznosi čak 7 minuta elektro-akustičnog popa koji tone u san, a zadnje dvije minute su lijepo orkestrirani dream-pop instrumental koji prati otkucaje srca nakon zadovoljene strasti s podosta frustracije. Pjesma će se vjerojatno otkriti s mnoštvo ponovnog preslušavanja kao evergreen. Možda baš i zato nije namjerno realizirana kao singl.

Zadnja je "Dancing shadow (Shadow dancer pt. 2)" što je ustvari nastavak "Shadow dancer", mogući četvrti singl s izvjesnim primislima o dance-house remiksu. Da su bolja vremena, možda bi se sada već vrlo stari macan Giorgio Moroder (85 mu je godina već) htio pozabaviti extended remiksom jer obje teme zajedno imaju skoro 8 minuta, a on ih je znao produljiti i na 12, pa i 15 minuta prilagođenih za plesni podij i DJ emitiranje. Koliko sam upućen, zadnje nešto takvo je radio za Britney Spears, Siu, Kylie Minoque, Kelis i Daft Punk prije desetak godina spasivši im karijere.

Sada, uz mnogo sreće ponovnog medijskog interesa, Claudija može graditi novi uspon karijere. Znam ljude koji tvrde da im je debi Propagande "A Secret Wish" najbolji album svih vremena. A ovaj zaslužuje biti njen najveći solo rad. Za početak, dosegao je UK no. 78.

Naslovi: 1.My life started today, 2.Rosebud, 3.All that we ever have, 4.Sound and the fury, 5.The only ones, 6.Funny the things, 7.Sincerely, 8.Shadow dancer, 9.To be loved, 10.Dancing shadow (Shadow dancer pt. 2)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/08/2025