Očito se Damiru Avdiću isplatila nedavna mini turneja po Hrvatskoj, jer je vrlo brzo nakon nje i priče koja se proširila o njemu i njegovim nastupima potpisao ugovor s Moonlee records i snimio album o kojem imate priliku čitati. O njegovoj popularnosti u Sloveniji već se pričaju legende.

Priča kaže da je Damir Avdić bio lider žestoke bosanske punk grupe Rupa u zidu, s kojom je objavio 4 albuma, a nakon raspada iste nastavio je nastupati istom žestinom kao Diplomatz aka Damir Avdić i to sam s električnom gitarom. Nakon prvog albuma, za koga drugog nego Slušaj najglasnije, uslijedio je logičnim tijekom događaja, drugi za malo možda ne većeg, ali prodornijeg izdavača. Tim tempom, tko zna gdje mu je kraj.

Nitko tko je prisustvovao njegovim koncertima nije ostao ravnodušan, a na isti način nije moguće ravnodušno i bez emocija preslušati ovaj album, čak niti slučajnom slušatelju. Jedan takav pokus napravio sam nedavno s trojicom kolega, koji nimalo nisu zainteresirani za ovakvu vrstu glazbe. U zagrebačkoj gužvi prst mi se zaustavio na autocdplejeru i kao ovlaš pustio sam im prvu pjesmu s cd-a. Nakon prvih zgražanja i čudnih izraza na njihovim facama, što zbog texta što zbog svima nama "egzotičnog" bosanskog naglaska, a da ne pričam o dijelu "nju bosniše kultural revolušn tačka ba", jedan po jedan vraćali su boju na lice, a i krenulo je raspitivanje ko je taj i otkud on i tako to. Danas su ta trojica veliki fanovi Damira Avdića, koji ga nikad neće ići gledati uživo, vjerojatno ni kupiti cd, al će svoje saznanje podijeliti s još nekolicinom ljudi, pa ko zna…

Zbog uvoda i priče o punk grupi nije moguće prodati priču da se radi o još jednom dosadnom kantautoru, pa stoga ne preostaje drugo nego reći da se radi o jednom gnjevnom textopiscu čiji su motivi u pjesmama najčešće smrt, krv, psovke i općenito sve vrste nasilja. Također, moglo bi se pomisliti da je zbog upotrebe samo gitare i to električne, ograničen zvuk, no u ovom slučaju gdje do izražaja moraju doći stihovi ovakva glazbena podloga i više je nego dovoljna a opet dovoljno raznovrsna da ne dosadi.

S obzirom na glazbeni minimalizam, slušatelj je u potpunosti skoncentriran na textove. Kako to obično biva kod velikih textopisaca, njihovi textovi su teški za shvatiti, nemaju rima i nisu nešto baš pjevni, no upečatljivi su i imaju poruku. Kakva god ona bila. Moglo bi ih se vrlo lako usporediti s haiku poezijom. Kakva god ona bila. Pa evo nekoliko oštroumnih koje nam nudi ovaj album. Uz već spomenuti stih "nju bosniše kultural revolušn tačka ba", tu su i "rakiju lozu ljušti okopava lijehe luka", "vodam kera nije lesi", "volkswagen i armani kurčina u ustima", "svijet bi da mijenjaju a kita je sve što imaju" te "suzama kafu šećere živi a mrtvi su". Ma dalo bi se toga tu nabrojati, ali cilj je da poruke Damira Avdića čuje što više ljudi.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 19/03/2008