Sjajan punk/dance-rock album grupe koja je u karijeri promijenila ni više ni manje nego šest indie etiketa i svoj četvrti album objavila za veliki Sire Records. No, karijera im nije bila bajni američki san...

Američka punk-rock grupa Against Me! osnovana je 1997. u Gainesvilleu (Florida), a okupio ju je tada 17-togodišnji Tom Gabel koji je svirao akustičnu gitaru i pjevao, te u prvih četiri godine postojanja nije imao stalnu prateću ekipu. Iz tog vremena datiraju neke raritetne demo snimke pod nazivima "Tom's First Demo" (u d.i.y. produkciji), "Vivida Vis!" (objavljeno u 500 primjeraka za Misanthrope Records) i katastrofalno snimljeni EP "Against Me!" (u tiražu od 150 kopija za Crasshole Records 2000. godine). O tom periodu nedavno je progovorio Tom Gabel i kazao da ih u to vrijeme nitko nije doživljavao niti 5 %, te da im na koncertima ljudi od tehnike nisu htjeli uključiti niti razglas, pa su svirali akustičnu gitaru i bubnjeve posve unplugged zbog čega je publika od njih radila sprdačinu. Na tim koncertima ponekad nije bilo niti desetak ljudi, tako da su i oni sami gotovo odustali od aktivnog bavljenja glazbom. 2001. u postavu se ustabilio bubnjar Kevin Mahon, te band objavljuje drugi EP "Crime As Forgiven By" kao 7-inčni singl za Plan-It-X Records/ Sabot Productions sa četiri kompozicije od čega su dvije snimke uživo. Tada vrlo rijetki pratitelji njihovog rada primjetili su da se radilo o njihovim odličnim pjesmama koje danas slove kao njihova najbolja djela. Nakon toga u postavu dolazi bas gitarist Dustin Fridkin, te band objavljuje još jedan akustični EP pod naslovom "The Acoustic EP" (2001, Sabot Productions). Nedugo nakon toga sastav napušta bubnjar Kevin Mahon, a umjesto njega dolazi Warren Oakes koji postaje stalnim članom kao i drugi gitarist James Bowman. Dolaskom prve električne gitare u postavu, Against Me! se upuštaju u smioni rad na prvom albumu pod imenom "Reinventing Axl Rose" koji je objavljen 2002. ponovno za novu, sada već petu diskografsku kuću u njihovoj karijeri - No Idea Records. Album sadrži šest ranije već objavljenih kompozicija u nanovo snimljenim varijantama (između ostalog i kompletan materijal s EP-a "Crime As Forgiven By"), te pet posve novih pjesama. Posebno se istaknula skladba "Baby, I'm an anarchist!" koja je odjeknula kao bombastičan punk-rock hit i okupila zavidan krug obožavatelja koji se s vremenom počeo sve više širiti. Tada iznenada sastav napušta basist Dustin Fridkin i ubrzo dolazi novi - Andrew Seward s kojim se postava banda ustaljuje do današnjih dana. Zanimljivo, na tadašnjim koncertima lider i vodeči pjevač Tom Gabel je na pozornici uvijek bio smješten po strani, dok je na sredini konstantno stajao basist Andrew Seward. U narednom periodu objavljuju još jedan EP "The disco before the breakdown" (2002, No Idea Records) sa tri pjesme s kojima su zaokružili svoj tadašnji opus, a s pjesmom "Tonight we're gonna give it 35%" upustili su se u punk-rock teritorij koji će im biti zaštitni znak narednih izdanja. Pjesme su potpomognute njihovim prijateljima i glazbenicima iz No Idea Records, te je po prvi puta na njima gostovala i duhačka sekcija.
Pošto su održavali odlične i britke koncerte, njihovi obožavatelji su im sredili novog, sada već šestog izdavača Fat Wreck Chords za kojeg 2003. objavljuju drugi album "As The Eternal Cowboy". Album ih prikazuje kao moćan sastav koji je iz svojih akustičnih punk korijena došao do odličnog rock sastava koji je po prvi puta u karijeri zabilježio hit-singl "Sink, Florida, sink" (kasnije reizdan 2007. za Sire Records). Singl je došao do iznenađujućeg no.11 na američkoj Modern Rock ljestvici, a u Kanadi do broja 89 što je rezultiralo i sjajnim uspjehom albuma koji je zabilježio no.36 na američkoj independent listi. Potom je snimljen i dokumentarni video DVD "We're Never Going Home" u režiji Jake Burgharta iz Transition Video Magazine koji je zapis s njihove američke turneje, a objavljen je za Universal Records. Kada su prionuli na rad sljedećeg albuma, za vrijeme gostovanja u Against Me!/ Lucero Show netko im je ukrao snimljeni demo materijal i plasirao ga na Internet. Ubrzo je vijest procurila, pa je pronicljivi Gabel odmah uputio apel fanovima neka daju imena pjesmama koje na demo materijalu nisu imala nazive. Publika s Interneta je dala prijedloge poput "Miami", "How low", "Joy", "Holy shit" i "Problems", te su neki od njih uvršteni pod tim imenima i na treći album "Searching For A Former Clarity" koji je objavljen 6.IX 2005. ponovno za Fat Wreck Chords. Ovdje je band već pomalo ušao u mainstream, album je dosegao oficijelni no.114 na američkoj listi albuma, na independent no.9, a na heatseeker listi došao je do no.1. Specijalno samo za myspace snimljen je video za pjesmu "Don't lose touch" kojeg je vrtio i MTV te je zauzeo poziciju broj 10 u XI mjesecu 2005. Video je prikazan i na glazbenoj TV Fuse, te su Against Me! dobili poziv da napišu pjesmu za televizijsku seriju "Late Night With Conan O'Brien" u kojoj je pjesma premjerno emitirana 30.IX 2005. Zahvaljujući uspjehu, koncem iste godine objavljuju i singl "Don't lose touch" na čijoj B strani se nalazi remix iste u obradi njemačkih post-techno velikana Mouse On Mars. U proljeće 2006. objavljuju i drugi singl skinut s albuma, a riječ je o pjesmi "From her lips to God's ears" na čijoj se poleđini nalazi remix Adrocka iz Beastie Boys. Oba singla su objavljena za Fat Wreck Chords. Prije nego što je objavljen ovaj posljednje spomenuti singl, koncem 2005. za band se počinje ozbiljno interesirati veliki major label Sire Records i uz ogroman transfer Against Me! na iznenađenje svojih vjernih fanova i širokog kruga underground publike potpisuju ugovor. Odmah su potekle vijesti, kritike, optužbe, priče i demagogije kako su se Against Me! prodali, da su iznevjerili svoje anarhističke ideale, etička načela punka i undergrounda, te se veliko sljedbeništvo odjednom počelo rasipati. Prije nego će išta objaviti za Sire Records, izdaju posljednji rad za Fat Wreck Chords, a to je prvi album uživo "Americans Abroad!!! Against Me!!! Live In England!!!" snimljen u Londonu u Mean Fiddleru, a objavljen je 22.VIII 2006. Na njemu se nalazi i jedna neobjavljena kompozicija "Americans Abroad". Četvrti album, odnosno prvi za veliki Sire Records brižljivo je pripreman i produciran, te da bi koliko-toliko zadovoljili stare fanove promoviraju ga na vlastitoj myspace stranici sa nekoliko radnih i demo snimaka. Album pod nazivom "New Wave" objavljen je 10.VII 2007. i iznenadio je ne samo kritičare i novopridošlu publiku koja je tek sada saznala za njih, već i stare obožavatelje koji su im gotovo okrenuli leđa. Ovo je njihov prvi album na kome nema niti jedne akustične pjesme, a zvuk im je u tančine doradio znameniti Butch Vig, tvorac epohalnog Nirvaninog "Nevermind". Album je, nema šta, sjajno ostvarenje sa 10 odličnih kompozicija koje pršte eksplozijom najboljih radova post-h/c rock Fugazi, melodijama, odličnim gitarskim međuigrama Tom Gabela i James Bowmana, te se kao značajan punk-rock nastavlja na sve radove već posrnulih i pomalo ostarijelih zvijezda poput Queens Of The Stone Age, Offspring, Green Day, a i debelog punk-rock undergrounda sa Nomeansno i neaktivnih Fugazi, a ima nešto što miriše i na Turbonegro.
Skladbe su sjajne, melodične, pjevne, plesne, uzbudljive, nabijene energijom i svaka drugačija. Već uvodna "New wave" daje do znanja da nije riječ o nikakvom pretjerano ishvaljenom panegriku, već o najdotjeranijem indie-punk rocku koji se nastavlja u melodičnoj "Up the cuts". Kao prvi singl objavljen je "Trash unreal", relativno laganiji izlet u mainstream rock zbog vokalnih višeglasja i harmoničnih refrena s još uvijek dovoljno elemenata punk-rocka, dok je drugi singl "White people for peace" brza i angažirana skladba koja djeluje kao da je došla iz riznice Dischorda. Jedina istinski komercijalna pjesma je "Stop!" koja je pravi spoj dance-rocka The Offspring i Franz Ferdinanda, a jedna od najljepših je "Borne on the FM waves of the heart" u kojoj kao gošća na vokalu sudjeluje Tegan Quin iz dueta Tegan And Sara. Kompozicija je potpuni melodični indie-rock u kome se izgara na svim područjima - od konciznih minimalističkih nadogradnji gitara, nježnim Teganinim vokalima i krvavim Gabelovim glasom koji zvuči kao da je tu prisutan sam Ian McKaye. "Americans abroad" je odličan punk-rockabilly koji spaja psihodelični minimalizam Spaceman 3 i lucidnost The Cramps. Jedina laganija skladba je "Animal" koja se melodioznošću i formatom približava indie-rock zvuku Muse i Interpol, dok je posljednja "The ocean" vrlo fini surf-rock sa blueserskim gitarskim slide i boogie elementima u kojima ima i dotjeranih gitarskih eksperimenata poput noise tretmana.

Premda album nosi naziv "New Wave", od toga na njemu nema gotovo ništa. Ovo jest neki posve drugi novi val koji je isto tako zanimljiv i uzbudljiv kao i onaj otprije tridesetak godina. Odličan i posve dotjeran album koji je sasvim zasluženo ostvario veliki uspjeh dosegnuvši no.57 USA top-liste albuma, a singl "Trash unreal" je postao hit no.12 na USA Modern Rock ljestvici.

I još jedna zanimljiva stvar - na koncerte redovito dovode duhačku sekciju iz ekipe High School Football Heroes (tenor i alt saksofon, trombon i truba), tako da im je zvuk u svim pojedinostima savršeno kompletan.

Naslovi: 1.New wave, 2.Up the cuts, 3.Trash unreal, 4.White people for peace, 5.Stop!, 6.Borne on the FM waves of the heart (feat. Tegan Quin), 7.Piss and vinegar, 8.Americans abroad, 9.Animal, 10.The ocean

Sadašnja postava:
Tom Gabel - gitara i vokal
James Bowman - gitara, prateći vokal
Andrew Seward - bas, prateći vokal
Warren Oakes - bubnjevi

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/12/2007