Pišem ovaj osvrt sa mnogo radosti jer mi je tako kada bilo gdje na bilo koji način spominjem ovaj bend. Teško mi je ne biti lagano subjektivan, ali ću pokušati.

Sigur Rós, bend iz Reykjavika, Island, čine četiri člana, ukljućujući glavni vokal Jón"Jónsi" Birgissona, koji je poznat po specifičnom falsettu, koji samim time i bendu daje specifičan zvuk, nešto što se, definitivno, nigdje drugdje ne može čuti ni doživjeti.
Stil kojim sa ta tolko energije, žara i orignialnosti upravljaju je teško svrstati u bilo što već otprije definirano, najgrublje rečene to je alternativni minimalistički post-rock, sa ogromnom dozom melodičnosti.
Ja bi rekao da je to nikad niste prije-nikad nećete poslije-čuti ovakvu glazbu stil.
Također, što dolazi uz takvu eksperimetnalu glazbu, je i onaj čest slučaj, ili ih obožavate do stupnja božanstva ili ne shvaćate u čemu je tolika poanta.

Da prijeđen na samu glazbu, s četiri albuma, i još par alternativnih te bonus izdanja, dolazi još jedno, možemo reći, bonus/kompilacija/soundtrack/acoustic duplo izdanje "Hvarf-Heim".
Radeći već neko vrijeme na svom vlastitom polu-dokumentarnomo filmu "Heima" stvorili su par novih pjesama, spajajući ih sa akustičnim vezijama šest prijašnjih koje izvode za sam film.
To je geneza "Hvarf-Heima", svojevrsnog soundtracka filma, koji ukljućuje pet novih pjesama na dijelu "Hvarf" i onih spomenutih šest live "unplugged" na dijelu "Heima".

Akustični dio albuma (Samskeyti, Starálfur, Voka, Ágaetis Byrjun, Heysátan, Von) je savršeni mali unplugged benda, odličan izbor pjesama, onih najjačih sa svakog albuma, te prilika čuti kako zvuči najonsnovniji kostur svake pjesme, zanimljivo uspoređujući s studijskim verzijama. Tako čisto i "neiskvareno".

Studijski dio "Hvarf" (Salka, Hljómalind, Í Gar, Von, Hafsól) , bi mogao stajati kao samostalan EP, i biti rame uz rame sa bilo kojim njihovimi izdanjem do sada.
Svak stvar je posebna, a istaknuti bi mogao "Í Gar" kao možda najbolju; hipnotizirajući intro na klaviru od svega 4,5 vrlo visokih tonova na koje se nadovezuje eskplodirajuća navala glasnog echo slidea na gitari i Jonsievog falsetta. I tako do sve do kraja pjesme, izmjenjivanje nježnog i energičnog.

A to je ono po čemu su i toliko originalni, što toliko bezgrešno mogu, od jedne visoke linije glasa, osnovnog ritma i rastezanja jednog akorda na gitari sa gudalom do mogućeg beskraja tona, napraviti malo remek-djelo kojeg koliko god slušali nikad se ne možete zasiti.

Ovo je glazba, ako ste upoznati sa radom sigur rosa, "hvarf-heim" će vas oduševiti kao što vas je moralo i sve do sada, ako pak niste, teško da vam se neće svidjeti.

Ugodna, opuštajuća, nježna, nevina, glazba za svako vrijeme.
Koliko god zazvučala morbidno, tužno, čak i depresivno, u isto vrijeme je u stanju toliko razveseliti čovjeka da shvatite da je to upravo ono što čini ovu glazbu najfascinantnijom glazbom koju ste ikad čuli.

ocjena albuma [1-10]: 10

vidman // 20/12/2007

PS: Uskoro revju kvazi-dokumentarnog filma "Heima", koji su napravili sami s.rosovci, čiji je ovo ujedno i soundtrack.