Peti studijski album prijatnih islandskih post-rock ekscentrika je do sada najveći otklon sastava u pop glazbu sa svim njihovim prepoznatljivim atributima.

Jest, sve je tu. Ambijentima okupana minimalistična glazba, samozatajan falset vokal Jon Birgissona i tekstovi na izmišljenom jeziku. Naziv albuma sadrži dvije kompozicije "Med sud i eyrum" (sa šumom u ušima) i "Vid spilum endalaust" (sviramo do beskraja). Prva je minimalistički ambijentalni pop obasjan melodijama klavira, harmonijama klavijaturskih orkestracija, bogatom ritmikom i samplovima pozadinskih šumova, dok je druga stepenasto aranžirani plesni brit-pop/ post-rock s ugodnom pop melodijom u koju su uključeni i zvukovi nalik na duhače i gudače. No, novina je da su na ovom albumu daleko više prostora dali plesnim pop kompozicijama poput uvodne "Gobbledigook" (all right) koja je ispjevana na uvrnutom engleskom jeziku s grlenim islandskim akcentom. Pjesma je akustične prirode s ritmikom na indijanerima, pljeskanjem rukama i vokalnim ritmičnim harmama, a one dužeg životnog staža vratiti će u vrijeme XTC albuma "English Settlement" (1981). U plesni dio albuma još spada "Inni mer syngur vitleysingur" (u meni pjevaju luđaci) s elementima folka i bogatom orkestracijom, dok je ostatak materijala unatoč relativno prepoznatljivom stilu daleko više orijentiran na pop prijemčljivost. Vrijedi izdvojiti 9 i pol minuta dugačku "Festival" gdje su se očito pozabavili revanšom na nedavni komentar Chris Martina (pjevač Coldplay) koji je izjavio da pjesme Sigur Rós zvuče kao loše kopije eurovizijskih skladbi. Ovdje se band vratio u svoje staro elegično i melankolično stanje korištenjem minimalističkog zvuka klavijatura i gradacijske spore post-rock harmonije čime potpuno opovrgavaju Martinovu tezu. Kroz fine i suptilne melodije laganih atmosfera satkanih od klavirskih melodija, akustične gitare i prozračnih zvučnih ambijenata njihove poznate stepenaste tople indie-popističnosti, Sigur Rós nastavljaju sa glazbenom okupacijom koja je krenula od njihovog drugog studijskog albuma "Agaetis Byrjun" (1999). Kao bonus skladba za Japan i iTunes nalazi se "Heima" koju su 2007. objavili na DVD "Heima And Hvarf-Heim" gdje je sastav svirao na čudnovatim mjestima. Samu kompaktnost albuma "Med Sud I Eyrum Vid Spilum Endalaust" naglasila je ugodna i začuđujuće 'svijetla' produkcija Flooda koji je sve one uvrnute eskapade sastava oblikovao preko vela misteriozne, ali ovdje daleko pristupačnije zvučne sfere koja djeluje kao revijalni indie-pop za do sada najširi krug publike.

Odmah po izlasku, sredinom 2008., album je širom svijeta zasjeo na visoke pozicije top-lista najprodavanijih albuma (UK no.5, USA no.15, Australija no.14...), dok je u rodnom Islandu došao naravno do pozicije no.1.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/09/2008