Protekle su već tri godine od posljednjeg albuma ove newyorške četvorke. Što nam, dakle, novoga donose? Ja sam isprva pomislila da imaju novog basista. No kako se uspostavilo, to je dobri stari Carlos D osvanuo s brkovima, odbacio držače za pištolj i hoda naokolo s nekakvom šerifovskom značkom i pripadajućim odjelom u Wyatt Earp stilu. Novost je i prelazak u veliku diskografsku kuću. Produkciju su prepustili slavnom Richu Costeyu, što im je donijelo bogat, raskošan i besprijekorno čist zvuk, a ima tu i žičanih instrumenata, oboa, klarineta i klavijatura. Iskorak su učinili i u vizualnom smislu, zamijenivši monotonost covera albuma živopisnim, ali uznemirujućim slikama.

Što je ostalo isto? Sjećate se onih stihova iz pjesme Obstacle 1 s debi albuma:" …she puts weights in to my little heart…"? Duševni teret, mračna atmosfera i nemir koji vam stežu srce provlače se i ovim albumom. (Netko je rekao da, slušajući ih, povremeno mora zaustaviti pjesmu kako bi udahnuo zrak i nabrojao do deset.) Da ne bi bilo sve tako crno, ima tu i začuđujuće vedrih pjesama. Iako više nisu plesne, naime nema onog međuodnosa ritma i melodije s prethodnih albuma, Heinrich Manuver, Mammoth i Who do you think privlače svojom žestokom energijom te snažnim i brzim ritmom. Neki tvrde da su u pjesme No 1 in Threesome i Rest My Chemistry čak unijeli i dozu duhovitosti, ponajviše se to odnosi na stihove frontmena Paula Banksa. (Šaljivi Paul Banks? Ne bih baš rekla, ali tko zna) Čini se da mnogi na Banksovu liriku gledaju s omalovažavanjem. Istina je da postoji zid između njega i slušatelja što može djelovati frustrirajuće. No, s druge strane, ukoliko neprohodnost i zamagljenost stihova prihvatite kao izazov, otvara vam se prostor za vaše vlastite interpretacije. (Pa ne moramo za sve imati nekakav instant dekoder!)



Iako album pomalo ostavlja osjećaj nedovršenosti, cjelokupni dojam je vrlo dobar. Što se tiče favorita, tu su Pace is The Trick: well, I see You as you take your pride, my lioness i Scale I've made You and now I take You back/ It's too late but today I can define the lack sa zavodljivom psihodeličnom gitarom. S druge strane, Rest My Chemistry i No I in Threesome imaju neodoljiv uvod, ali ubrzo postaju pomalo dosadne i neodređene. Pioneer To The Falls šestominutni je uvod mračnog i dramatičnog ugođaja: "Girl, you fly straight into my heart, but here comes the fall…". All fired Up sa stihovima I'll take you on when You're will's gone/ You're all mine…, otpjevanim hladnim i monotonim glasom, zvuči pomalo jezivo i mogla bi se dobro uklopit u neki psihološki horor! Lighthouse, pjesmu koja zatvara album jednostavno morate poslušati sami, teško ju je riječima opisati osim da je drugačija od svih ostalih. (Zasigurno će vas osvojiti prekrasno tužna melodija gitare).

Iako je objavljen početkom ljeta, Our love to admire nije nužno i ljetni album. Nadolazeća jesenska atmosfera stvorit će vam savršen ugođaj za preslušavanje. ( A onda ih možda možete tužit za duševne boli!)

žuži // 21/09/2007