Mada je ovaj rad snimljen i kao besplatni download bio dostupan još od 2012. godine, tek sada je objavljen i kao opipljiv cd. Na omotu doduše nema nikakvih informacija o muzičarima, no može se pretpostaviti da je uz Mečku na basu ovdje bio Nenad Knežević (truba), Ambruš Robert Pedala (bubnjevi), Levay Istvan (flauta), a možda i DJ Vuk Miletić budući da se pojavljuju elektronski ritmovi i programi. Materijal je miš-maš koktel elektronskih i živih ritmova, pa se stiče utisak da je djelo proširene sekcije s nekim naknadno nadosnimljenim dionicama.

Dakako, u prvom redu osnovica čitave ove glazbe leži u plesnim ritmovima junglea i bogatoj acid-jazz atmosferi oivičenoj s Kneževićevim abnormalno psihodeličnim trubačkim egzibicijama u koje se povremeno uključuje i flautist. Basovi su zaseban dio ritma koji se uključuje i u improvizacije, ali i u melodije, no problem ovih kompozicija je potpuna neodređenost što točno 'ljetne varijacije' predstavljaju. 7 skladbi bez naslova (sve su označene kao "Neuroleptic Trio instrumental") u globalu zvuče veoma primamljivo, melodično, poletno i plesno s primjetnom dozom ekscentrizma i free pristupa od čega se u aranžmanskom pogledu posebno izdvaja najdulja treća tema od 13 i pol minuta odvojena sa središnjim izuzetno psihodeličnim dijelom. O njihovoj instrumentalističkoj improvizaciji moglo bi se govoriti naširoko sa hvalospjevima: umiju izvesti neke od veoma zahtjevnih sviračkih bravura koje je uopće i teško predočiti u glavi, ali nikako ih referentno, barem ovdje ne pretvore u konkretnu, homogenu i dorečenu cjelinu. Izmjene senzibiliteta i percepcije im se vrlo sporo odvijaju, ponekad su odvojene samo čistim breakovima, te je uglavnom sve obavljeno stihijski, odnosno kompozitorski nedovoljno dorađeno i detaljizirano poput, rockerskim vokabularom rečeno superiornih gitarista koji odfrlje solaže do besvjesti smatrajući da je i improvizacija dovoljan argument za ispunjavanje kompozicijske infrastrukture.

Ovdje je još jedna neobična stvar falša - originalni download je sadržavao posljednju pjevanu temu "Đejbe, Đejbe" ozarenu ciganskim folkom nalik na neke razvikane romske trubačke sastave, a na ovome cd izdanju umjesto nje se greškom ponovila tema broj šest koju možete slušati dvaput za redom. Namjerno ili slučajno? Jest da se ona kao rasplesani pop-folk/jungle-jazz ne uklapa u ovaj album, no i da je objavljena kao bonus unjela bi dašak vedrine i predočila jednu sasvim drugačiju sklonost benda.

Uz to, neke teme su naknadno skraćene ili produljene, a bend se vjerojatno dvoumio ima li potrebe ovakav nedovoljno jak i sadržajan rad objavljivati. Ipak, kao dokument vrijedi ga imati, poslušati i pohraniti. U njemu uživancije ima i napretek, ali onu kreativnu snagu s daleko drugačija i odlična prva dva albuma "Heroic Improvisations" i kolaboracije sa Peter Ferencom "Javno snimanje" zaobišli su na račun slobodne igre bez ikakvog određenog koncepta.

Naslovi: 1.-7.Neuroleptic Trio instrumental 1-7

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/02/2014