Uz impozantnu diskografiju najnovije ostvarenje Švedskog sastava nudi kombinaciju death industriala i dark ambienta, na prvom izdanju za Cloister Recordings. Album otvara 'Second coming', koja iz drone uvoda polagano uvodi industrial elemente te isječke nekih filmskih monologa što bi cijeloj stvari dalo i mali power electronics element. Spororazvijajuća stvar bez nekih žeščih noise bravura, završava u manje više istom fazonu sa kojim je i počela.'Elpis beheaded' je dulja numera koja opet počinje sa drone uvodom, da bi se kasnije razvila u industrial kao logičnu nadopunu stila. Sve dosad je vrlo mirno, bez harsh noise iživljavanja, te sasvim zadovoljno osciliriajući između drone mirnoće sa povremenim noise uplivima da cijeloj stvari daju malo dinamike. Uzeto kao više ambient komad sasvim solidno ispunjava funkciju. Pravi industrial noise dolazi tek oko desete minute i preusmjerava stvar u potpuno drugom pravcu, da bi kraj bio rezerviran za elektronski beat kao odjava nakon postepenog intenziviranja tog industrial aspekta. 'The weariness of Atlas' počinje postepeno, sa šuštanjem nalik jakom vjetru, dok se u pozadini čuju gitare, malo atipično ali nimalo loše. Dok se razne noise bravure izmjenjuju tokom pjesme, gitare ostaju sidro koje cijelu stvar drži na okupu i podižu ocjenu albuma. Sami kraj neću kvariti, samo ću reći da je melankoličan i praćen klavijaturama. Iznenađujuće dobra pjesma. Naslovna 'Bile' počinje kao čisto industrial noise stvar, i to se ne mijenja do kraja pjesme, redaju se rako različite noise sekvence, dok ritmički dio s početka pjesme služi kao podloga i proteže se kroz cijelu stvar.

'The rot of eden' je jeziva dark ambient pjesma i nemam previše toga za dodati. Dobra za ono što jest ali ipak ne bi bilo zgorega ubaciti kakav industrial upliv prosto da razbije monotoniju. Album zatvara skladba prikladnog naziva 'Epilogue' koja je, s obzirom na repetitivnost i potpuni izostanak bilo kakvih dodataka koji bi pjesmi dali na dinamici definitivno najslabija na albumu.

Neloše, ali nije sad ništa ni specijalno. 'The weariness of Atlas' svakako najbolja na albumu koji, istini za volju, i ne pretendira na neke dinamične industrial vode, već više gravitira dark ambientu. Fanovi žanra bi definitivno ovo trebali čekirati, dok ću se ja pozabaviti ostatkom impozantne diskografije.

Tracklista: 1. Second Coming, 2. Elpis Beheaded, 3. The Weariness of Atlas, 4. Bile, 5. The Rot of Eden,
6. Epilogue

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 10/07/2025