Ovaj svježi projekt čine vođe sada ugašenog Detrimental Effect, kao i projekata kao što su Junta Cadre i Herucrat. Tek se upoznajem sa Detrimentalom, ali vidim da dijeli glazbenu tendenciju sa Junta Cadreom pa stoga ovaj projekt puno obećava, a stil je čisto power electronics.

Album otvara 'Violence is my god', koju bi mogao opisati kao punk stvar u power electronics izričaju. Da budem jasan- nema tu punka, ali različiti pristup efektima vokala stvara strukturu klasične pjesme, a s obzirom na materiju trenutnih geostrateških odnosa i sukoba nekako mi to najviše vuče na punk, pa utoliko, i samo toliko- takva i poveznica. Stvar su distorzirani vokali preko elektronskih pulseva, ništa novo, ali nije loše. 'Once my ally' je monolitna, a vokali koji su nosilac ovog projekta se pojavljuju tek u zadnjoj minuti pjesme. Stvar nije loša, ali moglo se ubaciti nešto iznad elektronike da okupira slušatelja- no ovo je neka kritika samo ako niste navikli na stil ili ako mislite da bi profitirao uplivom klasične industriale. Meni ne smeta ovakva kakva jest. 'No one knows how to die like us' nastavlja sa ovim rudimentarnim i blago distorziranim elektronskim sekvencama, dok vokali opet odigravaju dualnu igru sa različitim efektima kako bi se stvorio zanimljiv dijaloški pristup ništa drukčiji od mase crust punk bendova sa muško/ženskim vokalima. Album je zasad konzistentan i prijeti mu opasnost monotonije, ali uz soničnu suzdržanost imaju i popust na prve albume pri završnom ocjenjivanju. Fair warning.

'On your territory' je masivniji komad, sa soničnim izmjenama koje unose tako potrebnu dinamiku, a koja je u dosadašnjim stvarima izostajala. Pred kraj pjesme dolazi i do upliva dodatnih noise elemenata koji ju izdižu na nivo vrsno posložene kompozicije koja fantastično koristi i svoje ritmičke elemente, kao i noise aranžmane. 'Strelkovs Lament (club of angry patriots)' je tanja u odnosu na prethodnicu koja je toliko bila podigla letvicu da ove ostale kompozicije sada vidno kaskaju. Ništa novo, samo su popratni aranžmani maknuti te je nalik stvarima sa početka albuma. Završna 'The idea must die' ubacuje u malo nabrijaniji ritam osnovne sekcije popraćen sa nekim dalekim industrial aspektima koji se naziru zabačeni duboko u pozadinu mixa, no kada ulete vokali sve to dobiva dodatnu tonsku dimenziju u kojoj pulsirajuća podloga funkcionira kao gitarski riff, te opet dolazi do različito tretiranih vokalnih traka koje djeluju kao versovi punk pjesme. Uz 'No one knows…' ova stvar je definitivni highlight albuma.

Znači prvo ostvarenje koje neće zvučati iznenađujuće bilo kome da je upoznat sa dva matična projekta članova, možda malo tanak s obzirom da dvije najbolje stvari na albumu jasno pokazuju koliko je moglo sve to i dinamičnije, i sa masivnijim zvukom, umjesto da se bend zadovoljava simplističkim pristupom. Moglo je i bolje, ali ni ovako nije za baciti, ali ipak…

Tracklista: 1. Violence Is My God, 2. Once My Ally, 3. No One Knows How To Die Like Us, 4. On Your Territory, 5. Strelkovs Lament (club of angry patriots), 6. The Idea Must Die

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 22/10/2024