Treći album slovenskih shoegaze prvoboraca nazvan je Gradient, a s prvim singlom Avalanš moglo se zaključiti da je došlo do zaokreta kod njih. Barem u textualnom dijelu, jer su se momci nakon dva albuma na engleskom odlučili probati kak njihovi textovi zvuče na materinjem.

Iskreno ne znam koji je tome bio razlog i jesu li razmišljali o sužavanju publike ili misle da im to širi auditorij, no činjenica je da je Avalanš odlična stvar, koja ima natruhe space rocka i jako me podsjetila na bend Arbouretum, kojeg dugo nisam slušao.
U narednih malo više od 30 minuta Haiku Garden uvjerili su me da rastu iz albuma u album i još jednom da je slovenski, prilično pjevan jezik i da nemam problema s tim.

Što se tiče muzičkog dijela, ostalo je tu gejzanja, ali prisutni su i novi ritmovi, pa me Leto 82 vraća u 90e i madchester scenu, no većina materijala vrti se oko čvrščeg bazičnog rocka sa ponekim izletom u psihodeliju (Narcosurf), ili klasičan shoegaze (Vpet). Na 300.000 ugostili su Malidah, slovensku experimentalnu audiovizualnu izvođačicu, koja je potpuno preuzela pjesmu i dala novi štih njihovoj muzici. Završetak albuma pripao je laganim i meditativnim Indigo i Petrol koje fino zaokružuju ovo izdanje.

Eto... u četvrtak, 15.5 sviraju u Attacku, pa ne propustite ako baš ne morate i počujte kako zvuči kombinacija slovenskog i engleskog.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 13/05/2025