Ekipa okupljena oko zabočke Zelene dvorane (Green Room) već se 5-6 godina svojski trudi animirati zabočku i zagorsku publiku, dovodeći u taj i druge prostore zanimljive i kvalitetne bendove iz svih krajeva svijeta i svih rangova poznatosti. Tako kroz godinu nakupe i četdesetak koncerata u tom malom, ali simpatičnom prostoru. Samo ove godine od regionalnih bendova ugostili su Bernays Propagandu, Foniju, Žen, Werefox, Damira Avdića, ali i švedske Final Days Society, te prije par dana američke King Who. A što nas još očekuje u drugoj polovici godini, možete chekirati na njihovom fejzbuku.

Uz spomenute amerikance, proteklog petka, zasvirali su i mladi slovenci Haiku Garden, koji su bili i glavni razlog da kum Fyczo potegne iz Varaždina, a ja iz Zagreba na taj koncert. Kao što sam već pisao zapaženi su na cd kompilaciji "Klubski maraton 2015", a nakon preslušanog debi EP izdanja "Waver", postali su bend koji što prije treba vidjeti i čuti uživo. U tome su nam pomogli spomenuti momci iz Zaboka, koji su ih pozvali u svoju "sobu". Četvorica mladića, svi oko 20 godina starosti, toliko uvjerljivo zvuče u svojim shoegaze pričanjima, da nam je bilo nevjerojatno da netko tako mlad, koji je na kraju krajeva, jedva rođen kada je shoegaze pokret već polako išao kraju, može toliko uvjerljivo prenijeti to vrijeme u 21 stoljeće. Momci su nas sigurnom i uvjerljivom svirkom i uživo uvjerili da je sve ono što smo čuli na studijskim snimkama istina. Siguran sam, da žive ne nekim drugim prostorima, da bi se ubacili u tekući shoegaze revial i napravili veliku stvar. Prošli su kroz materijal s EP-a i tome dodali još isto toliko odličnih sheogaze himničnih i melodičnih pjesama, s jednim glavnim (pomalo pretihim) vokalom i dva dodatna izmjenjujuća, te bubnjarem koji me oduševio svojim točnim i efektnim lupanjem. U nekim trenucima, bez nekih prevelikih poteškoća mogao bih zatvoriti oči i zamisliti stvarno moćnu mašinu umjesto njega. Inače dečki se zovu Luka, Klemen, Matevž i Anže, a za njih, siguran sam, još će se čuti. Kako je start koncerta bio dosta kasno, tako su i King Who, krenuli neposredno prije ponoći odsvirati svoj gig. Inače, u Zaboku su već bili prije dvije godine i to kao Us Lights, no neposredno prije ove turneje, došlo je do promjene imena, iz nepoznatog razloga, iako je postava ostala ista. Knig Who sviraju neki plesni art-indie-pop s dosta elektronike, pa su me u nekim veselijim dijelovima podsjetili na MGMT, a u nekim "umjetničkijim" na The Wild Beasts. Uglavnom, zanimljivo i simpatično. Šteta je da su imali problema s klavijaturama, pa je to malo razbilo dinamiku koncerta u taj kasni noćni sat.

Zabok je pripremio i odradio još jedan odličan gig u svojem gradu, a zakazali su mještani i sumještani, koji su se u velikom broju okupili u krčmi blizu koncertnog prostora, ali im nije palo napamet pronjuškati malo i čuti što se to događa, pa se publika svela na članove bendova, par njihovih frendova, organizatore, "stalni inventar" i "dva prolupala starca" s početka priče.

pedja // 06/06/2016