HAIKU GARDEN: Where If Not Now (KAPA Records, 2018)
Novo slovensko muzičko čudo, za koje ste možda i već čuli, pa Vam nije tako novo, odaziva se na ime HAIKU GARDEN i upravo je objavilo svoj debi album. Uslijedio je on dvije godine nakon EP-a "Weaver" i nakon brojnih koncerata po Sloveniji i šire. I naši su gosti bili preko nekoliko puta, a evo ih i opet na rođendanu Radio Studenta.
Ova četvorka dobro je proučila sve najbitnije shoegazerske zapise koji postoje i pretočila ih u nešto najbolje što je na ovim prostorima izašlo unutar te "ladice". Kako je Catch the Breeze bila nositelj debi albuma SLOWDIVE, tako i Catch My Breath, pjesma koja otvara album, s pravom definira sve što će nam Haiku Garden isporučiti u narednih 35 minuta. Gitaristički zidovi s ponekom kristalno čistom solažom i lebdeći vokali je ono što nas čeka i što svakom novom pjesmom pretvara usta iz laganog smješka u široki osmjeh. Iako me naslovom asocirala na Slowdive, zvukom je bliža RIDE baražama, dok su naredne What Lies Within i Barriers, nešto laganijeg tempa, pa time u zvučnoj usporedbi s prvim bendom.
Nakon kratkog i simpatičnog intermeca u Dawn Chorus, nastavljamo s listanjem lektire i prelazimo opet na malo nabrijanije Days, Dripping Away i psihodeličnu "booradleysovsku" Hazel. Album zatvaraju kompleksna osamminutna oda žanru Drifter i naelektrizirana Caving. Drifter je pjesma koja sažima sve što je potrebno znati o sheogazeo/noise rocku/dream popu i svemu ostalom što se može ubaciti u tu ladicu. Počinje laganim ritmom, pa prelazi na "pikanje" po gitari uz pratnju sintova i da bi slušatelja skroz obuzela čistim dream pop vokalom. Cijela ta ugodna atmosfera traje skoro pet minuta, kada pjesma prelazi u experiment koji se opet pri kraju pretvori u gitarističku međuigru dostojnu velikana. Caving s druge strane ide prema elektronskom zvuku kakvog su nam JAMC isporučili na svojoj Automatic fazi, čime su Haiku Garden pokazali raznovrsnost i zrelost u izvedbi.
Imao sam prilike čuti uživo ove godine troje velikana žanra (Ride, Slowdive, Swervedriver) i slobodno mogu reći da im Haiku Garden, nisu samo dostojna predgrupa, već i ravnopravan djelioc stejđa, ukoliko je to moguće. Svakako se čini da će se ove godine na regionalnom planu najboljih godišnjih albuma voditi borba između dva slovenska benda. Barem što se mene tiče!