TERRA BUILDER: Solar Orbit (Transcending Obscurity, 2023)
Transcending obscurity je jedan od boljih labela kad su u pitanju death metal i srodni bendovi, i ovaj album mi je prošao ispod radara pa da ispravim tu nepravdu. Radi se o prvijencu njemačkog death metal benda. Članovi imaju iskustva, ali po metal archivesu ne vidim da je itko bio u nekom jačem ili poznatijem bendu. Stil kombinira death sa utjecajima hardcorea, uvjetno rečeno sludgea, ili možda čak post, metala i s obzirom da im je ovo prvi uradak, odmah za label, to rade impresivno.
Otvarajuća 'End of orbit' ima sve navedene elemente, malo post metala u uvodu, ne traje dugo, i kada počne isporučuje death metal na rubu grindcorea otprilike. U svoje skoro četiri minute uspijeva preći put od furioznih do sludgerski teških momenata pritom ne gubeći ni na jednom aspektu ovog mixa žanrova.
'Interplanetary portal' počinje više kao brutal death metal pjesma, opet na rubu toga da bude grindcore, mada ga se i ne čuje u tolikoj mjeri i ne vidim zašto ih se navodi kao deathgrind bend kad je ovo više death metal. No dobro, post-metalski utjecaj je opet tu nakon par death riffova, pjesma onda prelazi u dobar bangerski groove prije nego što se vrati u blastbeat. 'Constant cosmic failure' otvara više hardcore grooveom, ali i dalje- dobar death metal nikad nije odbijao hardcore utjecaje. Ono što slijedi je disonantni death riff koji na jedan moment pada u sporinu, ali to je samo kratak bridge ubačen radi dramskog efekta. Solaža, pa nastavak nesmiljene rafalne paljbe, da bi se završilo prvo sa kratkim tupa tupa uletom i sporim riffom za kraj- sve ispod tri minute!
Pjesmu 'Abyss' biste na svom početku mogli zabunom svrstati u proto-death osamdesetih, ali prelaskom na te disonantne kombinacije post- i death metala sve se vraća na svoje mjesto. Reći da je ovo ugodno iznenađenje od albuma bi bilo teško potcjenjivanje. U svoje četiri minute pjesma izvrti sve elemente, od disonantnih post metal utjecaja, do chug riffova praćenih orijentalnim leadovima, dramatične pauze i natruha black metal atmosferičnosti, do standardnih death metal blastova. Milina. Naslovna 'Solar temple' počinje kao spori grobarluk, ali i ona prelazi u taj neki disonantni baraž blastova koji se izmjenjuju sa groove hardcore utjecajima. Rapsodija kvalitete, bilo da se radi o blastovima, chug groove riffovima ili disonantnim atmosferičnim dijelovima, ovaj album ima sve.
'Dead celestial' odmah udara u glavu blastom i vratolomnom solažom, i kako album odmiče to mi je sve manje razumljivo zašto se u opisima albuma spominje grindcore, nema ga ili možda kao neki daaaleki utjecaj tamo negdje na rubu spektra interesa. Ne, ovo je death metal odrađen vrsno i sa žanrovskog i aranžerskog aspekta. Žestoka stvar sa pinkicom atmosfere. 'Total overcome' nastavlja album u istom žanrovskom opredjeljenju gdje u jedan riff stane i standardni death početak, i disonantni hook na kraju. Spori groove na vokalnim dijelovima, hardcore riffovi koji potom slijede isto tjeraju glavu na gibanje, blast nakon toga je srećom je tek prelaz u dramatični disonantni dio, nakon kojeg slijedi atmosferična solaža. Imajte u vidu da pjesma traje 3:39 tako da je sama činjenica da sve ovo ukusno uspiju ugurati unutra impresivna. Dramatičan kraj pjesme koji balansira između death strukture riffa, black metal teatralnosti, a završava na čisto hardcore noti. 'Carbon based misery' ništa bitno ne mijenja, svi nabrojani aspekti su tu, možda nijansu slabija u pogledu blasta na početku, ali se iskupljuje sporim i chug riffovima koji potom slijede. Ovaj odličan album zatvara pjesma 'Cryogenic sleep'.
Zaključak? Da mi je svaki put kad me uhvati volja za pisanjem recenzije slučajno u preporukama naletiti na ovakav biser od albuma sigurno bih više i pisao. Prvi album? Ako je ovo početak onda im mogu predviditi blistavu budućnost. Transcending obscurity je sa ovim bendom ubo potencijalne nove velikane death metal scene.
Naslovi: 1. End of Orbit, 2. Interplanetary Portal, 3. Constant Cosmic Failure, 4. Abyss, 5. Solar Temple, 6. Dead Celestial, 7. Total Overcome, 8. Carbon Based Misery, 9. Cryogenic Sleep