VARIOUS ARTISTS: Blitz recenzije kolekcija ljeto 2024 (d.i.y./ bandcamp, 2024)
Carcass Rapist - A Back Alley Sweet Release
Fino zaokruženi brutal death kojeg iz mora istih bendova ističe masan zvuk i dobro isproduciran EP, paradoksalno jer kada je u pitanju death metal, riječ je zapravo svoj antonim. U ovom slučaju dobro zaista znači dobro jer ne zvuči kilavo kao dosta sličnih izdanja. Za sve samodržeće nekrofile i druge koji vole sve što vole mladi.
Sludgecore album od 4 minute? WHAAA? Da, dobro ste čuli, ali zapravo nije toliko čudno ako uzmemo u obzir da zvuči kao prvi Eyehategod ako iz njega izbacite sav Black Sabbath. Dijapazon potencijalne publike od Corrupted do Rectal Hygienicsa jer mislim da dulje traju mikrofonije kao intro u svaku pjesmu nego same pjesme. Album kao stvoren za nestanak struje usred toplotnog vala.
U skladu sa renomeom Iron Boneheada za koji su izdali ovaj demo, death metal koji prezentiraju je primitivni oldschool koji melje sve pred sobom. Od težine do lepršavog d-beat deatha, ovaj album idealan je za teško ljetno popodne, dok sa ekipom tražite osvježenje i duhovnu okrepu, ili ako ste serijski ubojica u naletu kreativnog zanosa sa svojom sljedećom žrtvom.
Powerviolence sa teškim uvodom u EP za one koji svoj hardcore vole izveden bipolarno, od teških sludge pasaža do eksplozivnih ispada na rubu grindcorea. Idealan za rasprave sa starosjediocima pod starim stablima jadranskih mista po obali, ili beštimanje partnera koji je odigra krivu igru u partiji trešeta nakon što vam suparnici odrade kaput.
Single koji najavljuje treći album ovog disonantnog death metal benda traje malo preko 16 minuta i figura kao EP s obzirom na kaotičan stil koji njeguju. Kad su već Aberration i Pyra podbacili sa zadnjim albumima, ovo obećaje isporuku kvalitete i definitivno bi valjalo na ovaj bend obratiti pažnju.
Nabrijani i primitivno producirani hardcore punk. Standardi kvalitete do not apply. Ništa da već niste milijun puta čuli, ali kao da je to u ovom žanru bitno? Bitno je reći ono što imaš u 45 sekundi ili manje, a u ovom slučaju čak i to otpada jer je vokalni stil teško do nimalo razumljiv. Album idealan za bijes na cestama dok se puževim korakom krećete u kilometarskoj koloni na putu do obale i nazad, ili ako ste odlučili da je danas taj dan kada ćete iritantnog vozača električnog romobila gurnuti u gradski promet.
Zaigrani, ali nipošto manje brutalan goregrind/brutal death sa simpatičnim 80's slasher horror homage introm garantira poskakivanje svih unutrašnjih žlijezda dok se gostite sirovim ljudskim organima na svom hodočašču kako biste na kršćanstvo i zapadnu rimsku civilizaciju preobratili kanibalna plemena indoneškog arhipelaga, i tako im spasili besmrtne duše.
Da malo prošaram i drugim žanrovima, evo jedan post metal za publiku kojoj sokovi cure na bendove od Neurosisa do rane Cult of Lune. Teško, mučno, ali za divno čudo i sa povremenim bijesnim blastbeatom. Album koji se preporučuje pretencioznim hipsterima koji žele izbjeći kliše tako što će naći manje poznati kliše da navedu kao svoj najdraži album.