Ne može biti slučajnost. Naziv benda i matične etikete Illyria, to jest Ilirija, jedan album se zove "The Carpathian Summit", a jedini stalni član je Ilija Stajić rođen 1996. u Perthu, zapadna Australija. Stopostotno je naše gore list. Svirao je i pjevao u lokalnim, uglavnom prog-metal/ death bendovima Countess By My Side, Ascension, Novarchy, a uz ovaj solo projekt, član je deathcore dueta Haunted By The Aborted koji egzistira na relaciji Australija - Tajland. Kako mi je ovo prvi susret s njime, a prethodno je u ovoj solo formaciji objavio 3 albuma koji imaju i paralelne instrumentalne edicije, moram reći da sam ostao više nego ugodno iznenađen kompletnim pristupom. Album od 43 minute funkcionira bendovski premda su korišteni programirani ritmovi, ali zna se, danas ima takvih dizajna da se naprosto ne može raspoznati razlika između živog bubnjanja i kibernetičkog programa. Druga stvar je njegov vokal: odlično nafegan krikovima, cviležom, growlovima, ali i neočekivanim 'clean' dionicama, a treća jest vrlo kompleksna kompozicijska struktura s mnogo stilizacija od blacka, deatha, sve do ambijentalnih dionica suočenih s iznimno ekstremnim i agresivnim spektrima blastbeatova, brutalnim eskapadama i daškovima metalcorea, te prog-rocka i post-blacka/ post-metala. Uz to, vrstan je gitaristički virtuoz koji točno ugodi mnoštvo konciznih bravura, melodija, solaža, minijatura, intervencija i improvizacija do one točke da ne postanu samima sebi svrha. U ovu oštrinu idealno se uklapa bogata lirska fabula o ovome svijetu koji je otišao dođavola i juri kroz mrak i beznađe, bezboštvo i slavlje smrti uzaludnog života za zemaljske materijalne žudnje, a on se u tome očituje kao vrsni govornik, čini se da je iskreni vjernik koji traži spasenje među grešnicima, zlikovcima, pohlepnicima, lopovima i licemjerima. Ne tvrdi samo tako 'mrak i nasilje su na dobrom putu/ …hereza je tvrdila da valja ubrzati raskol kojeg određuju demoni/ …da li nas je napustio nebeski otac?' u apokaliptičnoj "Yesteryear", zatim iskreno priznaje da je pao u požudu na račun jeftinih trikova 'Namamljen slatkim iskušenjima, zaslijepljen osjetima seksualnog oslobođenja/ Bojim se najgoreg od svega: O moj Bože što mi se događa?' u jednom od singlova "Sirens" ili se, pak pokajnički obraća u najkompleksnijoj naslovnjači "Wanderlust" 'pepeo pepelu, prah prahu, srce je slomljeno, moje tijelo je slabo, poraženo i pokvareno, a vrijeme moje žudnje za lutanjem, čini mi se da je prošlo …i bojim se najgoreg…'





Ovakvo epsko putovanje kroz 8 pjesama, ako tvrde povjerljivi izvori, do sada je najbolje izdanje ovog projekta koji sanjari emotivno i psihički pozitivno u gomilama zgurenih ruševina života. Ovo nije neko bezazleno napajanje energijom i frcanje istom jer je upravo ta poetska kulisa dovoljno jaka da senzibilizira ionako moćan glazbeni sadržaj koji se neprestano mijenja i skače takoreći s percepcije na percepciju poput slojevitog filma prožetog dramatikom, horrorom i akcijskim eskapadama u vrlo mračnim, sumornim, često neprincipijelnim ljudskim slabostima koje se stalno talože kao vitalan faktor jadnog i bijednog duhovnog života unatoč visokom životnom standardu kada se odavno, barem u Australiji lagodno živi, čak možda i najbolje na kugli zemaljskoj. Illyria upravo upozorava na armagedon razvijene i bogate civilizacije koja je došla do svojeg vrhunca, a jedini nastavak je pad i propast.

Ovo je album koji instinktivno potiče na razmišljanje upravo poput nekog upečatljivog filma, te premda je do sada rijetko zamijećen (istina, ima nekoliko iznimnih pohvala i stručnih recenzija), s moje strane je preporuka svakom slušatelju koji je željan kvalitetnog metala i sjajno kreirane glazbe.

Naslovi: 1.Armagedda, 2.Yesteryear, 3.Pragma, 4.Frostbite, 5.Wrath, 6.Aftermath, 7.Sirens, 8.Wanderlust

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 08/01/2025