Povijesni fakt: Hrvati su ratovali protiv Vikinga (Normana). Ergo moronu jedan što imaš vikinške tetovaže i masturbiraš na islandske sage- ne samo da si idiot jer nisi nikakav Hiperborejac, nego tek obični Slaven, i to loš Slaven, jer su Vikinzi istočne Slavene ipak naučili vlasti i nekakvom redu, dok Hrvati iz stoljeća provedenih pod germanskim Habsburgovcima nisu naučili ništa više od timarenja konja i okretanja glave od činjenice da njima vlada obitelj notorna po incestu (fizionomske deformacije uključene u pakovanje, baterije se prodaju odvojeno). Ne samo to, nego glorificirajući povijesne neprijatelje kroz njihovu ikonografiju- još i k tome mrziš sve hrvatsko! Jasno? Odlično. Sad kad smo pseudoskandinavce sa teškom krizom identiteta stavili na mjesto, možemo dalje. Ovakav britki uvod pišem jer opet imam zadovoljstvo slušati black metal koji ama baš ništa ne duguje nadaleko i naširoko izrecikliranom Bathoryu. Zadnji takav projekt koji sam čuo je bio Hollow Hecatomb koji je kao izvor inspiracije uzeo Birthday Party, dok danas u playeru imam drugi po redu demo američkog projekta Charnel Ascension. Za one koji će zgranuto izvaliti čvalje do poda pred ovom black metal blasfemijom, ne samo zbog bogohuljenja Bathorya, nego i cijele jedne plejade generički izvedenih bendova, evo maleni insight: NIJE FORA AKO SVI TO RADE!!!! Znam da bi ovakva izjava u izrazito konformističkom društvu, koje sebe shvaća biblijski ozbiljno- odjeknula kao atomska bomba da je iznesena u nekom drugom kontekstu, a ne u opskurnoj glazbenoj recenziji, ali nije ništa manje vrijedna. Black metal je postao autoparodija uplivom stotina klon bendova koji su uzimali uspostavljene matrice i šablone a da pritom nisu ništa živo ni mrtvo pridonosili žanru. Pseudonihilizam upakiran u fin i siguran celofan te spreman za mass konzumaciju. Hoćeš Burzum klonove? Hoćeš Darkthrone Transilvanian Hunger klonove, a o sympho Dimmu Borgir klonovima da i ne govorim. Ili da ih krstim kao Emperor klonove? Nebitno. Kada neki bend pogodi zeitgeist i uspije obuhvatiti široku publiku - uspostavlja se šablona, a onda dolaze fotokopije koje reproducirajući jedno te isto dovode do zasićenja svake scene i žanra, te ga time svode na nivo pukog proizvoda s polica, namijenjenog ne previše nestašnoj djeci zabrinutih roditelja iz srednje klase.Ponuda traje do isteka zalijha i naravno- prerasti ćete to kad pojebete svoju prvu rejvericu. Svaka sličnost sa steriliziranom slikom tipične američke konzumerističke obitelji iz 1950-ih je sasvim slučajna.

No dobro, sad kad smo izbacili malo obvezne black metal mizantropije, i lamentacija o sudbini žanra iz sebe možemo nastaviti sa recenzijom (nije ogorčenost nego medicinsko ventiliranje legitimne frustracije, molim lijepo). Nije li ono Euronymous rekao da se Dead ubio zbog toga jer je scena otišla u trendovsku komercijalu? Sardonično zaključujem da bi po toj logici danas trebali nositi ribarske čizme i gacati u višestrukim slojevima samo-prosutih mozgova. But I digress.

Ono što ovaj projekt ističe iz okoline je odabir okosnice stila- spori, Cletic Frost/Hellhammer riffovi, doduše u još rudimentarnijem obliku, ali kakve je, pogotovo na 'A Blaze in the Northern Sky' albumu maestralno šibao spomenuti Darkthrone. I dok oni sami već preko desetljeća uspijevaju zasrati sve dobro što naprave potpuno besmislenim i nepotrebnim ubacivanjem 80's speed metala u svaku jebenu stvar, ovdje, na svu sreću to nećete čuti. Demo traje osamnaest i po minuta i već je rasprodan u svom fizičkom, kazetnom obliku, koji je bio limitiran na 30 kopija.



Intro bi možda mogao navesti na pomisao da se radi o kakvom depressive black metal bendu, te da ćemo slušati o šumama i gorama naše zemlje nordijske, no već prvi taktovi pjesme 'Returning Them To The Primitive Ways Of Old' razbijaju svaku nedoumicu oko karaktera ovog kratkog, ali jasnog demo materijala. Nije depresija nego mrzovolja i mizantropija. Ako stvari posložite kako treba, ne trebaju vam niti naopaki križevi, niti dvojako tumačene rune koje su eto, samo pukim sticajem okolnosti koristili nacisti. Dapače- ovaj projekt u svom logotipu ima dva sunca i jedno svevideće oko, i to je jebeno fora. Glazba je sirova kao ustajalo truplo po kojem gmižu ličinke strvinarskih insekata, polagano svojim ticalima proždirući smrdljivo meso. Primitivno, simplificirano do krajnjih granica, i potpuno efektno. Obožavam ovakve bendove. Malo punkerskog štiha, opet po uzoru na probrane dijelove prvog BM albuma Darkthronea, i prva stvar je rekla sve. Uzmite si fino svoje Enslavedove, Thyrfinge, recentne Immortale, finu produkciju, ili čak i dogmatske bendove poput Sargeista, Mgle, Taakea etc. i fino ih zabijte tamo gdje ni kršćanski bog ne bi htio gledati. Nema toga ovdje i uživam u svakoj sekundi. Kvalitativno govoreći ova kazeta je teško sranje, i raw black metal u najrudimentarnijoj formi, ali upravo ga odsustvo navedenih tropa čini privlačnim i zanimljivim.

Što gore to bolje, mislim u sebi parafrazirajući misli Černiševskog na najneočekivanijem mjestu, ali ovaj album uistinu radi ono što naslov prve pjesme kaže, uzima black metal i vraća ga svojim antimuzičkim korjenima, kada je black bio reakcija na ustajalost death metal scene, koja je do 1992.-1994. postala toliko zasićena da se jednostavno moralo desiti nešto suprostavljeno tome. Šteta što takvog impulsa nije bilo i sa samim Black Metalom kada je on postao ista truplina autoreprodukcije i uniformizma kakav je prije bio Death Metal. Ostale stvari na demu se uopće ne razlikuju od prve, i dalje je to minimalistički, sirovi, izmrcvareni black metal kojemu je najveća mana to što je možda čak i previše simplificirao te elemente koje je uzeo za okosnicu, pa nedostaje onaj feeling zle atmosfere iz formativnog razdoblja žanra. Nije groovy kao Khold, nego više pankerski Darkthrone, ali još minimalnije i ta atmosferičnost, koju se još na momente moglo čuti na prvom demu ovog projekta- se negdje jednostavno izgubila. Treća stvar 'Their Prophet Shal Fall' je recimo primjer pankerskijeg Darkthronea bez ikakve atmosfere i najlošija od svih na demu. Ostalo je standard koji svojom nepristupačnošću i sirovim zvukom evocira ono doba kada je black metal uistinu bio relevantan glazbeni (anti-)pokret. Teško sranje, ali 'toliko loše da je dobro' teško sranje. Može i treba mrvicu bolje i bilo bi odlično, ovako je tek dobar pokušaj, ma koliko ja subjektivno navijao za ovaj projekt.

Popis Pjesama: 1. Intro, 2. Returning Them To The Primitive Ways Of Old, 3. Funeral Pyre, 4. Their Prohpet Shall Fail, 5. Wora Nem'd

Ocjena (1-10): 4 za trud

marko šiljeg // 28/04/2021