U sklopu tradicionalnog mjesečnog demo programa Čuješ?! (nekadašnji Demo(n)strator) za veljaču su izabrana 3 benda. Prvi FIT THE QUOTA ( http://fitthequota.bandcamp.com) sam zbog privatnih obaveza morao propustiti, a ionako da sam se svim silama trudio stići na početak njihove svirke, sumnjam da bi mi uspjelo jer su startali u 21h. Taman sam stigao kad su završavali posljednju pjesmu i sad ne bi bilo zgoreg nego prenositi komentare publike da zvuče 'nekaj ko Peppersi'. Nisam ih gledao, slušao i doživio, pa nemam blage veze i pojma što se zbivalo u njihovih cirka pola sata svirke. Drugi bend WANDERLUST (http://wanderlust6.bandcamp.com) iz Karlovca sam odgledao i odslušao u kompletu. Imali su vrlo zanimljiv scenski nastup frontmena ogoljenog do pojasa s jednom vrstom toge zabačene preko desnog ramena koji se tokom nastupa znao bacati na koljena. Ispočetka je sve mirisalo na jednu alternativnu varijantu ranih Legen s početka 1990-ih kada su bili demo bend i prašili po gitarama. Vrlo sličan ritual što je asocirao na drevni pogansko-šamanistički obred s odom posvećenom suncu popraćenoj ambijentalnim i atmosferičnim minijaturama akustične i električne gitare, basa i kraćim udaraljkaškim efektima naoko se doimao da će s obje noge ući u neku novu verziju world-musica/etna s rock konotacijama, ali već u prvoj konkretnoj pjesmi prešaltali su se u blues i kasnije pokazali tromo lice klasičnog rocka poput vrlo sporih Majki što sviraju balade, sentiše i laganice. Pretromo za ovako mlade momke, a bome i suviše retrogradno s obiljem eklekticizma. MR. ALBINO (http://mralbino1.bandcamp.com) su otprašili ponovno jedan od furioznih nastupa dokazujući zbog čega su pobjednici prošlogodišnjeg HGF-a i već imaju mnogo hvalospjeva s vrlo pozitivnim odjecima. Trenutno su u fazi iščekivanja na odlazak u studio pripremajući se za debi album i vidjelo se da su ful pripremljeni i usvirani, pucaju snagom, svježinom i adrenalinom kojeg je dodatno usijao frontmen Dave Alan svojim fantastičnim oporo-grubim i mračnim vokalom, te energičnim scenskim nastupom u kome se nalazi 100% u svim detaljima. Bili su užitak za uho i oko preplevši mnogo različitih elemenata alternativnog rocka, bluesa, funka, težih gitarističkih struktura s gomilama intervencija Stribora Gligorića i čvrstom ritam sekcijom Velimira Topića (bas) i Ivana Marinovića (bubnjevi), a kao potencijalni hit, barem meni koji sam ih gledao tek po treći puta, nameće se lagana i mračna "Seven days amongst your hair" poput tromih The Birthday Party zgoditaka. Dave je čak i zasvirao akustaru u jednoj pjesmi, a onda sam se nakon iznimno nadahnute i moćne svirke prepustio klasičnom hedonizmu zaglibivši u razgovor s dijelom njihovih roditelja, takoreći mojih vršnjaka. Vladan Alanović (Daveov otac) mi je ispričao jednu vrlo interesantnu anegdotu. Često je sa sobom nosio walkman i jednom prilikom je slušao "Psychocandy" The Jesus And Mary Chain. Netko ga je bio zamolio da čuje što to sluša. Čovjeku stavio slušalice, a ovaj ih je nakon 5-6 sekundi skinuo rekavši 'čuj, tu ti nešto škripi, kaseta ti je oštećena', ha-ha-ha-ha!

horvi // 11/02/2016