Wanderlust će se sutra predstaviti u sklopu KSET-ovog demo festivala Čuješ?! uz Mr. Albino i Fit The Quota. Malo smo popričali upravo povodom tog koncerta s gitaristom grupe Vedranom Ivkovićem... Tko su Wanderlust?
Ljudi od krvi i mesa koji ne žele da to budu.

Ispričajte ukratko, može i udugo, povijest benda.
Nastali smo u kućici prije negdje 4-5 godina, gdje nas je uzgajao Ovca (stari mudrac koji je puno utjecao na nas i dan danas to čini), a bilo nas je troje. Onda smo se počeli razmnožavati, pa nas je bilo više. Sad nas je šest (valjda). U to vrijeme nismo baš imali svirke, samo smo pili i zajebavali se. Onda smo počeli svirati i svidili smo se ljudima pa smo svirali još više, onda smo malo svirali i u Zagrebu (2 puta) i to je bilo super. I sad je baš super.

Vaš prvi album "Trenutak" izašao je prije godinu dana. Koliko ste zadovoljni albumom i koliko dobro je on ispričao priču i prezentirao Wanderlust?
Zadovoljni smo albumom, zaokružuje priču i stanje u kojem smo tada bili, sve je totalno iskreno. Počinje buđenjem, a završava razočaranjem. Tužna je to priča, ali i mi smo tada bili takvi. Danas smo malo drugačiji i vjerujemo da ima nade za bolji svijet u budućnosti, a to se i vidi u glazbi koja trenutno izlazi iz nas.

Razmišljate li o izdavaču?
Ne.

Ako sam ne varam, niste izbacili niti jedan spot s debut albuma. Razlog?
Pa razmišljali smo o tome, imali ideja, ali nikom se nije dalo pokrenuti. Glupo nam je snimit spot di smo mi frajeri s instrumentima i onda nas snimaju. Želimo napravit priču. I hoćemo, nekad.

Vidio sam na vašem YT kanalu hrpu kratkih filmića. Koliko oni imaju veze s bendom?
Troje članova u bendu su cimeri i oni se time bave tako da je povezano s bendom jer stvaramo. Stvaranje nas spaja, bilo u glazbi ili u nečemu drugom.

Koji su bendovi i događaji najviše utjecali na okupljanje i rad grupe?
Pa ne znam, frontmen je u to vrijeme volio grunge pa bih rekao da Pearl Jam, a mi gitaristi smo brijali na psihodeliju (Pink Floyd, The Doors, Led Zeppelin) dok je bubnjar brijao na jazz i funk. Spojilo se to sve nekako, a i glazbeni ukusi su se mijenjali s vremenom. Najveći događaj bio je naše spajanje, svi smo imali tu neku ludu energiju, radili smo totalno čudne stvari za normalna ljudska bića i jednostavno smo se skužili. Nekad mi se činilo da će nas strpati u mentalnu ustanovu, ali bilo je zabavno.

Ima li naziv benda neko značenje? Zanimljivo mi je da naslov benda dolazi iz engleskog jezika, a vi pjevate na hrvatskom.
Pa definitivno ima. Želja za lutanjem, za istaživanjem i konstantim traganjem, mislim da nas nekako sve skupa to opisuje. Trudimo se pjevati na hrvatskom jer je iskreniji izražaj, premda imamo dosta pjesama na engleskom (5,6). Sve to ovisi kako nas pukne.

Koliko ste koncertno aktivni, možete li izdvojiti neke svirke koje su se posebno urezale u memoriju benda?
Mislim da 3 godine, ali ni to nisam siguran. Najviše bi izdvojio koncert na Pickup Music festivalu jer smo ga stvarno dobro odsvirali i također koncert na Artichoke festivalu jer je bilo krvi.

Koji je razlog prijave na Čuješ?!?
Pa jako mi se sviđa program, odlično je organiziran i stvarno svake pohvale, a mi bi hjeli svirat, pa reko, hajde, zašto ne.

Imate li kakva očekivanja od Čuješ?!?
Imamo, želimo uživat u koncertu, to je sve.

Prijavljujete li se često na festivale?
Pa ne baš, lijeni smo dosta.

S vama sviraju još Mr. Albino i Fit The Quota. Jeste li dosad dijelili pozornicu i kako vam se uopće konkurencija, ako je tako možemo zvati?
Svirali smo jednom s Mr. Albinom na Pickup Music festivalu, ali glupo nam je uopće smatrat druge bendove kao konkurenciju jer smatramo da u glazbi i općenito u umjetnosti toga nema. Svatko ima svoj način na koji se izražava i na ljudima je da se povežu i izaberu što ih najviše ispunjuje. Uopće nam nije bitno da nas svi prihvate. Više bi voljeli iskreni pljesak jedne osobe, nego usiljeni pljesak cijele dvorane.

jura // 08/02/2016