Ma sve štima: Jamey Jasta je u protekle 3 decenije zadužio tešku scenu svojim predanim entuzijazmom. Osim s matičnim bendom Hatebreed i paralelnim frakcijama Kingdom of Sorrow, te Icepick koje doduše i dalje postoje, ali nisu realizirale ništa novog skoro 15 godina, aktivan je na mnogim teritorijima počevši od MTV emisije Headbanger's Ball koju je vodio od 2003. do 2007., organizacije Milwaukee Metal Festa, preko The Jasta Show podcasta, diskografske etikete Stillborn Records, linije odjeće Hatewear i tako svašta nešto. Zaposlen je i pretrpan s obavezama, a tu je sad došao i njegov novi, četvrti samostalni album s kojim obnavlja zapuštenu solo karijeru. Prvi solo album "Jasta" 2011. je radio u suradnji s probranom ekipom među kojima su bili Randy Blythe i Mark Morton (Lamb of God), Zakk Wylde, potom Philip Labonte (All That Remains), te Tim Lambesis (As I Lay Dying) koji je pozitivno odjeknuo navjestivši mogući komercijalni uspjeh na nivou matičnog benda, da bi prvo nakon 6, a onda 2 godine realizirao prilično blijede "The Lost Chapters 1 & 2" (2017-2019) s kojima je dirnuo tek rijetke fanove. Zapravo, s gomilama aktivnosti je i zadnji Hatebreed album "Weight of the False Self" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30201 (2020) pretrpio katastrofalan fijasko; nakon duljeg vremena je ostao bez plasmana u USA i UK jer je tempiran u pogrešno vrijeme pandemije i lockdowna, a osim toga ostavio je nejasan dojam što zapravo Jasta razmišlja, koji mu je stav i što je ustvari poručio zagubivši se u svjetskom metežu usljed COVID-19. Mnogi su spremni reći da tog albuma uopće nije niti trebalo biti.



Sada vraća svoj šarm thrashu 80-ih počevši od omotnice i naziva Metallica albuma "...and Justice for All" ponovno okupivši zavidnu listu gostiju: Chuck Billy (Testament), Scott Ian (Anthrax), Phil Demmel (Suicidal Tendencies, ex-Machine Head), Steve 'Zetro' Sousa (Exodus)... pa je odmah jasno da na ovih 36 minuta nema trte-mrte jer mjuza i svirka šibaju koncizno uz pratnju stalnih Jastinih suradnika, braće Nick i Charlie Bellmore koji su između ostalog radili i na solo albumima Dee Snidera i George 'Corpsgrinder' Fischera, frontmena Cannibal Corpse. O glazbi se može nadugačko pričati, svaka pjesma je svirački složena, zahtjevna, energična i vraški moćna u crossover relacijama hardcore, punk, metal thrasha, međutim ubija druga činjenica: lirska poanta koja je i ovog puta izgubljena u silovanom pozitivizmu nastalom u doba pandemije. Doduše, nema glupih i prepotentno arogantnih sricanja, ali nema niti adekvatnog stava, onog na kojeg je Jasta očito zaboravio kakav treba biti u hardcoreu. Ili, više ga neće rabiti izazivajući žučne polemike. Prevelika je ličnost scene pa si može dopustiti luksuz ugodne zabave za headbanging, moshpit i pogo u kojima i nije osobito bitan rakurs lirike s obzirom da ovdje gotovo i nema kritike onakve kakvu je nekoć znao drsko isporučivati.



Album je bezeciran za ugodno slušanje s tom poetski najslabijom točkom u kojoj nema nimalo šokantnosti na koju ne treba obraćati pažnju, no ništa nije bolji ili lošiji od gomile sličnih izvođača, ali činjenica da je rađen s provjerenim gostima trebao bi izazvati određeni interes da se nastavi prakticirati i nakon nekoliko prvih preslušavanja. Nema ničeg novog, a to je možda znak da Jasta više ništa ne želi stavljati na remont inovacije i uzbudljivosti.

Naslovi: 1.They See Us As Prey, 2.Armor Your Mind, 3.Create The Now (feat. Chuck Billy), 4.R.P.M.C. (feat. Scott Ian), 5.Suicidality (feat. Phil Demmel), 6. Assimilation Agenda (feat. Steve "Zetro" Sousa), 7.Ring Of Truth, 8.Terminal Lucidity, 9.No Dream is Free, 10.The Phoenix Way

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/06/2024