Oa, hey! Sa iznenađenjem sam se ošinuo kad ugledah moje ime na poleđini omota ovog EP-ija gdje se Eamon The Destroyer zahvalio, paaa, biti će nabrojano nekih 80-90 ljudi, klubova, radio programa, websitea, magazina i štošta toga što ne znam što jest... Kako god, njegov album "We'll Be Piranhas" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32706 (2023) se dobrano odvrtio na mojoj play-listi, a moram spomenuti da sam ga i emitirao kao DJ u klubu KCM gdje je taman sjeo u set mirnije, ambijentalne i mračnije glazbe. Ljudi su se znali čuditi 'what the fuck?', no kako me znaju da sam čudak po pitanju repertoara, došlo im kao 'normalno, to je DJ Horvi'... Nego, pred nama je taj isti album s 5 izabranih pjesama od njih ukupno 8. Provučene su kroz ponovno njegovu produkciju dobivši nove, malčice žešće oblike, te su poredane drugačijim redosljedom što stvara jedan sasvim drugačiji dojam s obzirom da je kao prva uvrštena ona nemirna shoegaze laganica "A Pewter Wolf" kojoj je dodan blagi noise. Onaj akustičan početak "Rope" je zamjenjen oštrijom linijom syntha s daljnje naglašenim plesnim ritmom, režavom gitarom, neke dionice su, jasno ostale skoro pa iste, no ovdje je u igri indie-rock. Na albumu pretposljednja "A call coming", ovdje treća po redu je pročistila one slojeve harmonija u specifičan elektro-akustičan dekor iz kojeg je, pak, nestala noiserska gitara u prve dvije minute, no ipak se vratila, čini mi se u lucidnijoj psycho seansi s uobičajenim break pasažima.

Full EP:



Ranije uvodni otvarač "The choirmaster" sada je nešto mračniji što mu daje sjetniju atmosferu, ali tek samo do polovice jer, za one koji znaju originale, sve su kompozicije rascjepkane neobičnim skokovima s percepcije na percepciju. Ipak, najveći remont je doživjela završna "My stars" bez onih akustičnih gitarskih staccata u disonantama koje su zamjenile insinuacije na gudački staccato s elementima jazzy glitcha u himničnoj dinamici koja umalo da ne okonča, huh, stadionskim ovacijama. Naravno, one praznine od 5 minuta tišine nema... U principu, kompozicije su ostale istih dimenzija i formata zadržavajući originalnost, duhovitu buntovnost i sofisticirani bijes estetski se poigravši s detaljima i pratećim laid-back dekoracijama koje su doživjele primjetne remonte. Ukoliko vam se dopao album, sjesti će vam i ovaj nešto drugačiji zvuk, ali to je i dalje Eamon The Distroyer kakvog znamo. Samo, meni je šteta što ovdje nema nove varijante one dječje fantazije "Underscoring the blues" s neo-classical/ jungle/ d'n'b elementima... Naslovi: 1.A Pewter Wolf (Alternate take), 2.Rope (Alternate take), 3.A call coming (Alternate take), 4.The choirmaster (Alternate take), 5.My stars (Alternate take)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 31/05/2024