Na ovome nekolaboracijskom mini albumčiću poredane su po 4 kompozicije od dvojice autora.

Prvi je nezavisni japanski glazbenik i producent Ippu Mitsui Ippu Mitsui iz Tokija o kome baš i nemamo nekih informacija. Debi album "Jicken" objavio je 2012., a navodno ima još neke radove na brojnim etiketama. Uglavnom, on radi elektronsku glazbu u svome kućnom studiju, a ovih kratkih 11-12 minuta instrumentalnih pop kompozicija predstavlja ga kao autora sklonom plesu i samosvojnim stilizacijama u kojima proteže spojeve dubstepa sa zaigranim fanfarastim odjecima syntha i umjerenim d'n'b (uvodna "Lalanona"), elemente EBM-a sa scratchom ("Doramyu-kick off"), ekspresivni dance-pop ("Dodedin odori") i tromiji IDM ("Impurities"). Premda su kompozicije vrlo kratke i sažete, dekoriraju solidno instrumentalističko i producentsko umjeće pretendirajući prije svega alternativu kurentnoj pop glazbi na dovitljiv način.

Annie & The Station Orchestra Annie & The Station Orchestra je, reklo bi se, vrlo prepoznatljiv zvuk Bearsuit Records. Mada bi se po imenu pomislilo da je ovo neki ženski projekt, ustvari je rad glazbenika Chas 'Annie' Kinnisa nekoć člana dueta Pep Boys s finskim pjevačem i kantautorom Jean Ramsayom. Chas Kinnis je inače Irac koji momentalno živi u Glasgowu i svira gitaru u noise bendu Scout-Master General, a ovaj solo projekt mu je samo najava debi albuma koji se treba pojaviti do konca tekuće godine. Kad spominjemo specifičan zvuk Bearsuit Records, pratitelji njihovog izdavaštva znaju otprilike što se može očekivati. U ovome slučaju to su programirani ritmovi s različitim stilskim i žanrovskim referencama, dakako prije svega instrumentalne kompozicije oivičene u eksperimente, lagodnije melodije i vrlo slobodan izraz koji praktički ne duguje nikakvim klišejima. Kinnis mnogo toga bazira na uvjerljivoj gitarskoj svirci, raznolikim tretmanima škripe, noisea, ali i rafiniranih melodija uz lagodan atmosferičan elektronski background protežiravši kompleksnije aranžmane poput završne kompozicije "Bustippers". U tom pogledu jest nešto intrigantniji i zahtjevniji od Mitsuija, ali ne odskače mnogo u samom idejnom pogledu.

Kod obojice su to ugodne zvrkarije s blagim ekscentričnim konotacijama, no ipak samo po 4 kompozicije s obzirom na instrumentalistički sadržaj i nisu neki osobiti dokument za konkretniju percepciju njihovih radova. Pričekajmo prvo kompletan album Kinnisa, odnosno Annie & The Station Orchestra, a možda i Mitsuija jer je i on potpisao ugovor s Dave Hillaryijom, tj. Bearsuit Records kako bi se mogla utvrditi neka globalnija slika.

Naslovi: 1. IPPU MITSUI - Lalanona, 2. IPPU MITSUI - Doramyu-kick off, 3. IPPU MITSUI - Dodedin odori, 4. IPPU MITSUI - Impurities, 5. ANNIE & THE STATION ORCHESTRA - Time, 6. ANNIE & THE STATION ORCHESTRA - No more pirates, 7. ANNIE & THE STATION ORCHESTRA - Heavy artillery ward, 8. ANNIE & THE STATION ORCHESTRA - Bustippers

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 22/04/2016