NA MINIMUMU: Nuked in the Fifties, nova verzija (d.i.y./ bandcamp, 2023)
Ponovno djelomice prerađen i nadosnimljen šesti album zadarskog kantautora Jadran Ranja (nije Rajn kao što sam omaškom naveo ranije) ima u osnovi vrlo ambiciozne postavke: dospjeti do što šireg auditorija, a možda se i otisnuti na inozemnu scenu s obzirom da se nekim ovozemnim izvođačima osmjehnula sreća u kurentnom pred i post-pandemijskom razdoblju.
Podsjetimo, bio mu je to prvi rad na engleskom jeziku konceptualne naravi nekadašnjeg apokaliptičnog futurizma ranih 50-ih godina 20. stoljeća s alarmantnom fabulom hladnog rata i pripadajućih katastrofalnih posljedica od kojih je strepio čitav svijet. Atomska bomba, radijacija i paf! Nema više ničega. Zgodno je to sročio, ajde više beletristički zabavno nego li edukativno, vokal mu je šepao, pa se ovdje pozabavio osvježenim, daleko prodornijim glasovnim artikulacijama i isto tako friškijim zvučnim popravcima bas linija, no u principu sve je ostalo gotovo u istim stilskim formatima oldschool metala i hard rocka 70-ih i 80-ih s ponekim evidentnim plagiranjima u melodijama i načinu interpretacije, ali to i nije osobiti manjak, a niti napredak.
Nego, najzanimljivija je pripadajuća knjižica digitalnog dizajna sa svih 8 kompozicija prikazanih kroz slike koje osobno potpisuje sam autor uz istu naslovnicu koju je generirao Al. Slike su simbolične, vraćaju baš u duh vremena 50-ih kada se mahom slušao radio (stereo još nije postojao), TV je bio rijetkost, vozili su se rani modeli kabrioleta, Wolkswagenove bube, ponekog Royce Royca, Chevroleta, Chryslera... uglavnom aludirajući na američki ondašnji standard, nosila su se elegantna odijela po uzoru na Jim Cagneya, Gregory Pecka i Gary Coopera, atomska skloništa su svako malo nicala i po najzabitijim zaseocima, a proizvođači gas maski su zadovoljno trljali ruke jer ju je valjda imalo svako domaćinstvo za svakog člana porodice istom kao što je biznis sa zaštitnom opremom i dezinfekcijama procvao u vrijeme COVID-19 ere.
Možda bi se i očekivalo nešto više od samog izvornika, u principu nadao sam se novim, dotjeranim i moderniziranim zvukom, no Na Minimumu se čvrsto drži svojeg prepoznatljivog, većinom žestokog gitarskog idioma s ponekim thrash i NWOTBHM izbojcima, te je ujedno s bandcampa izbacio sve ranije radove, što je šteta jer ima odličnih radova na hrvatskom jeziku, te po svemu sudeći ovime albumom počinje novu fazu. Ima još i dva nova, ali o njima u dogledno vrijeme.
Naslovi: 1.All our enemies, 2.Shelter, 3.Are you commie?, 4.East versus west, 5.Red barricade, 6.Nuked in the fifties, 7.Wargamer, 8.Death in a flash