Još jedan prerađeni album zadarskog kantautora Jadran Ranja iz 2019. ovdje je dobio na nepunih 40 minuta nove vokalne, gitarske i bas linije uz ponešto izmijenjenu produkciju. U principu, ovo je nešto manje heavy, a više u hard-rock stilu s obzirom da voli i koristi umjerene tempove i melodije. Inače, ovo mu je drugi album na engleskom jeziku s ponovno konceptualnim pristupom o transhumanizmu, modernoj soluciji post-futurizma s kojim se inače bavi kroz fabulu prethodnog "Nuked in the Fifties" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32817, samo za razliku od toga, ovdje su u prvom planu kiborzi, umjetna inteligencija i kozmička evolucija, odnosno vrlo zanimljiva SF štorija kroz 7 pjesama što nalikuju na filmski scenarij. Kako se radnja dešava u budućnosti, ljudi pokušavaju postići besmrtnost insinuirajući kiborge i robote, međutim oni nemaju emocije i empatije, pa se dešavaju zlokobne situacije koje donose nered u prirodnoj hijerarhiji. Sasvim solidno složen scenarij za kraći akcijski SF s ponešto horrora, zavisno tko bi ga i kako režirao, ali u svakom slučaju zanimljivo i zabavno, čak i avanturistički obiteljski, kako za djecu, tako i za starce koji nisu baš toliko konzervativni kao primjerice moja kolegica koja tvrdi da su Rammstein za njene adolescente živi pakao od benda. Tja, svašta... Kad sam joj rekao da su to samo Rokeri s Moravu u plitkoj industrial varijantri, pao joj je kamen sa srca, Bogu fala, reče, ipak ovo znači nije đavolska mjuza... Nego, album je fantastično dekoriran vizualizacijama za svaku pjesmu s pripadajućim tekstovima, a ovdje je priložen kompletan booklet, pa će odmah biti sve jasno s kakvom uistinu bogatom maštom radi ovaj strastveni Zadranin. A nešto valja spomenuti i o pjesmama: uvodna "Upload your mind" lamentacijski zbori o ljudskoj smrtnosti kroz 5 minuta čvrstog hard-funk rocka zaraznog elana i refrena 'učitajte svoj um' s plesnim medikamentima, lijepom solažom i melodičnim duplanjima do kraja svemira pitajući se 'jesam li mrtav ili živ'. Tipičan futurizam. "Life to eternity" s mračnim Metallica staccatima otprilike na razini "Black" albuma preispitava u tromijem tempu kolaboraciju svemira s umovima učitanih na kompjuter, napuštanja smrtnih tijela u potrazi za besmrtnošću i vječnog života u virtualnoj stvarnosti, jako zanimljivo sročeno.

Glavni singl, dakako "Cyborgs" kojeg preporučam puštati na slobodnim, nekonzervativnim radio stanicama je govor kiborga koji ima čeličnu pumpu od srca, unutrašnjost mu nije meso, pluća ne moraju disati, ne plaši se agonije i nema emocija. Jedan dio će podsjetiti na "Two minutes to midnight" Iron Maiden, ali je u globalu pjesma umjereni miš-maš hard rocka i metala sa zavodljivim mumljajućim linijama poput digeridooa! Istinski hit. Najkraća "The future is here" je melodičan hard rock s Jadranovim metal vokalom, čak i punkerski odvaljenim a'la pokojni Genesis iz Throbbing Gristle i Psychic TV, a može se proturiti i u mekši D-Beat s himničnim socijalnim angažmanom, onako otprilike kako je to Joe Strummer locirao u vrijeme The Clash: 'budućnost je ovdje, stoji u smeću/ voda u boci, zrak u spremniku/ bori se protiv zagađenja, blijedih revolucija, nedostatka rješenja za evoluciju umjetne inteligencije, globalnog zatopljenja, nuklearne prijetnje, smrtonosne bolesti, napada vanzemaljaca - budućnost je ovdje'. I mislim da se Jadran doslovce zajebava jer kaže na kraju 'budućnost je ovdje - za tebe'. Ovo je autorski savršena pjesma za budućnost. Veliko razmatranje se pruža u "Hypothesis of destruction", ja bih rekao nastavku Bowieve "Space oddity" u kojoj je pokojni velikan promatrao majčicu Zemljicu, a ovaj, slobodno ću reći naš velikan razmatra udaljenost u prostoru, ogroman i neizmjeran za ljudski um, nezamisliv, izgubljen među svjetlima bezbroj planeta bez života pitajući se 'ako postoji život između zvijezda, zašto ne vidimo nikakav znak?' Krist je rekao svojim apostolima da u svemiru postoji bezbroj planeta sa životima, naravno, današnja znanost to želi dokazati, ali je dodao ' to ljudi nikad neće saznati jer je svemir beskonačan'. Ovdje ima ponešto i thrash metala, ali Jadran itekako pazi na melodične strukture i gitarska cifranja, a osobito mi se dopada njegov sirovi, netipičan metal vokal, mnogo puta nalik na spomenutog, pokojnog Genesisa. "Children of the stars" ima monumentalnu fikciju dark/ gothic propasti u kolapsu ljudi, zvijezda i svemira poput Peter Murphyja. Ovo je izuzetna pjesma od 6 minuta gdje Jadrana praktički baš briga oće li biti heavy, hard-rock ili nešto sasvim deseto jer govori vitalne stvari o našoj civilizaciji. Prošarano je klasičnim manirom srednjestrujaškog stila, ali ima ogromnu umjetničku poetsku sintezu s kojom se naši vrsni glazbeni rock kritičari neće zamarati jer nije 'u trendu'. Bezveze. Zadnja "Ruled by the robots" je epilog ove čitave štorije u kojoj ustvari upravljaju roboti u surovoj stvarnosti sa sudbinom da završimo mrtvi kad našim umovima upravlja strah i dronovi ubojice - 'od kreativaca smo postali robovi našim sličnim kreacijama'. Da se nadovežem, ako ste pogledali novi film "Planeta Majmuna" službeno "Kingdom Of The Planet Of The Apes", ovo je jako sličan scenarij, dakako bez majmuna. Jadran se čvrsto drži našeg ljudskog dostojanstva, čaroban je u fabuli, umije podcijeniti snagu i moć kiborga i robota dajući im prednost u manje vitalnim funkcijama, odličan je režiser čitave priče, dramatizira s velikim scenama tako jednostavno prikazanim u svome aspektu, umjetnički realiziranom da naprosto ovaj album ne smijem označiti nekom slabom ocjenom. Možda bi mu naš Edo Žuđelović odmah dao 10, kao što obično daje, ali ja ću mu dati ocjenu manje. Jest, ovo je savršeni scenarij budućnosti, samo meni tu fali i future music, a to je ovdje sve debeli retro. Naslovi: 1.Upload your mind, 2.Life to eternity, 3.Cyborgs, 4.The future is here, 5.Hypothesis of destruction, 6.Children of the stars, 7.Ruled by the robots

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/07/2024