Prvi singl "Pizza" objavljen početkom proljeća 2023. je bio simpatičan humpa-cumpa ska za probijanje prostora u široki eter s kojim se lakomislenom hipotezom činilo da je punkerima i rockerima ove mnogoljudne ekipe to bio tek samo uobičajeni komercijalan pilot-hit štos iza kojeg stoji daleko dublji materijal. Ajde, onda je došao i drugi "Ponekad" sa sumnjivim istosmjernim patetičnim vibracijama, pa se još i moglo progledati kroz prste da je to drugi vrlo sličan lirski gnjecavo-zvrkast fazon na putu ka srcedrapateljskoj privlačnosti. I onda dođe promotivni press pijar www.terapija.net/njuz.asp?ID=32665 o evoluciji zvuka, jedinstvenom umjetničkom djelu što vodi na putovanje kroz različite pejzaže, emocije, spoj istraživanja i dubokog razmišljanja. Ovakva intrigantna najava nikoga ne ostavlja ravnodušnim obećavajući mnogo toga neslućenog i nepojmljivog, međutim, ova dva singla su tek bili uvod u emotivno-patetičnu sapunicu na relaciji dvoje zaljubljenih koji se čas strasno vole, pa mrze, pa samo jedna strana voli, pa se upada u kompromise ima li njihova veza smisla i tako redom od samog početka do kraja, elem ama baš čitava fabula se vrti oko emotivnih premisa 'nema ljubavi bez patnje i bola' taman kao u kilometrima i godinama dugačkim TV sapunjarkama. Glazbeni dio je prvenstveno baziran na veselim ska poskočicama nerijetko začinjenih što blažim, a što agresivnijim punk injekcijama, koji puta i do hardcore ekstremnosti provlačeći slojevito uređene aranžmane s brass sekcijom. Tu nema nikakvog prigovora. Jeste, prikazani su davno znani i utemeljeni klišeji kratkih i jezgrovitih pjesama još od vremena čuvene 2 Tone etikete koja je plasirala najvitalniji dio prvog ska vala s The Specials, The Selecter, Madness, The Beat, Bad Manners, The Bodysnachers i Akrylykz. Samo, njihova poanta su bile mahom disidentske i punkerske preokupacije racionalno, a koji puta iščašeno-bizarne i punkerski otkačene postavljene društvene, rasističke, političke, ekonomske, kulturološke i ine konstruktivne kritike odaslane u svijet prilikom vladavine Margaret Thatcher kada je Britanijom vladao ekonomsko-politički kaos, demonstracije, sukobi i neredi po ulicama, otpuštanje radnika, zatvaranje brodogradilišta, rudnika, tvornica, a zemlja je stupala u najvažniju tranziciju što je vrlo brzo pokazala učinkovitost i pozitivne rezultate.



SlonOff međutim nemaju takav, a niti iole približan angažirani pristup koji su na domaćoj i ex-Yu sceni mnogi preferirali od prvih ska i reggae/ new-wave izvođača (i onih koji su koketirali tim stilizacijama), prije svega Haustor, Kontraritam, Skakafci, Film, Idoli, Šarlo Akrobata, Laboratorija, Azra, Prljavo Kazalište, a mnogo kasnije u 21. stoljeću i gomilica pripadnika revivala među kojima, podsjetimo, i bratski Radio Aktiv što su dobrim dijelom zagrebli po površini znajući zakoračiti i u dublje sofistikacije. Ovakva inercija SlonOff i neosjetljivost na kurentnu situaciju može se promotriti i s aspekta da je frontmen Marin Lugović poželio predah od svojeg hardcore/pop-punk angažmana s matičnim bendom Home Conflict, međutim istovremeno sam ska takvim pristupom gubi na temeljnoj suštini istom kao pop-punk svojim sladunjavim i lepršavim surogatom udaljivši se miljama daleko od prgavog, ekscentričnog i drskog izvornika.



Kroz sadržaj ovih 35 minuta jezde pričice i sličice tinejdžerskih zaljubljenih muka i patnji s tek ponekim sitnim eksplicitnostima ("Potrudimo se", spomenuti hit "Pizza") koje nisu zabrinjavajuće, čak niti za mlađe od 15, već vrlo lijepo umivene donoseći dragani cvijeće bježeći pred pandurima ("4 puta tjedno"), hedonistički se prepuštajući oportunizmu (drugi singl "Ponekad", inače jedini tekst s potpisom gitariste Marka Brezarića Breze), raspletajući dramatiku svađa ("Tebi u inat") ostvarivši i jednu sentimentalnu baladu ("Valovi"), te ponajbolji komad "Nove stvari" s moćnim funk groove rock elanom a'la rani RHCP. Tu je kao malo iznenađenje obrada Stefana Đurića Raste "1312" uronivši i u ganju (ajde, to nije za mlađe od 15), a na kraju i naslovna tema "Čuemose.." (da, s dvije, a ne tri točke) u pop-punk fuziji gdje se glavni lik pokušava iskupiti i dovesti preobrat ove patetične melodrame do happy enda.

Full LP:



Ne treba biti skeptik na račun ovakve linearne, gotovo neduhovite, a i slabašno sročene emotivne poetike koja je upropastila sasvim solidan, čak i vrlo dobar svirački performans jer ovo svakako nije album za socio-političke angažmane. Pokušaj da se bude zabavan u tim vrlo jednostavnim i predvidljivim melodramatičnim previranjima ne donosi komične efekte nego parodiranje kojoj je glavna greška svakog početnika komičara - glumatanje klišeja zabavljačkog klauna bez ironije i sarkazma kada se duhovitost pretvori u kontra efekt bez zajedljivosti i relevantnog kritičkog iznenađenja. Ovdje je samo vesela ska zabava za ples, a na liriku ne bi trebalo obraćati pažnju. Tada album sjeda, ali što sad kad su stihovi pokvarili sav uložen instrumentalistički trud...

Naslovi: 1.Pizza, 2. 4 puta tjedno, 3.Ne misliš Li Ti, 4.Ponekad, 5.Potrudimo se, 6.Tebi u inat, 7.Valovi, 8.Nove stvari, 9. 1312 (Rasta cover), 10.Čuemose..

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 20/10/2023