Nebitno što svoju glazbu opisuju kao 'rock s elementima reggaea i world musica', stil ovog pulsko-zagrebačkog sastava je upravo obrnuto od toga - punokrvni reggae je ovdje glavni, a sve drugo u manjim ili većim dozama dolazi poslije. No takvo predstavljanje ima vjerojatno posve drugu svrhu. Kako bi inače jedan deklarirani reggae bend mogao osvojiti simpatije šire publike, ali i rockom zadojenih stručnih žirija, te osvojiti čak dva natječaja za demo-bendove? Upravo su tim putem došli i do mogućnosti snimanja svog prvijenca u jednom profesionalnom studiju, što su, mora se priznati, odlično znali iskoristiti. Jer album "Grije nas isto sunce" je produkcijski na visokoj razini i na doličan način predstavlja jedan bend s isto toliko pažnje vrijednim debitantskim uratkom.

Nije nikakva tajna da je ovom sedmeročlanom sastavu već podavno atestirana svijetla budućnost. Izuzev nastupa i nagrada na spomenutim festivalima, za to su se pobrinuli i prethodno objavljenim singlovima "Vrtimo se" i "Svaku noć, svaki dan". Dakako, nisu oni u tome pokazali ništa novo i do tada neviđeno, ali su se pokazali kao bend s širokim spektrom zanimanja; socijalno angažirani u obliku zanimljivih tekstova i filigrani u svom muzičkom izričaju. Jedan od onih albuma koji odišu buntovno-romantičnim "Trećim svijetom". Ipak Radio Aktiv nije tipični zaneseni reggae bend koji živi u svom peace & love svijetu. Štoviše, svjesni su zbilje koja ih (i nas) okružuje i na tome zasnivaju svoje tekstove, koji pak imaju jasnu poruku da moramo prije svega biti iskreni prema sebi samima, te se sami uhvatiti za kosu i isčupati iz ovog blata.



Bilo bi također pogrešno reći da je njihov prvijenac klasični reggae album. Tu zaista ima i rocka, ska i onoga što podrazumijevamo pod krajnje neodređenim pojmom world music. Radio-Aktivisti se ne libe onda kada treba otpustiti distorziju kao u pjesmi "Stvaran svijet" ili u uvodnoj "Piši kući propalo je". Ima tu i dosta neopterećenog plesa, afro-beata, a u "Ostao si sam" se nakratko okušavaju i u dancehallu, te u melodičnom country prizvuku u "Što god da bude". Puhačka sekcija je uvijek tu kad zatreba, ali i pored bubnjeva, za koloritnu ritmiku se brine mnoštvo drugih perkusivnih instrumenata. Sveobuhvatni ugođaj naravno upotpunjuje puno dobrog reggaea, koji je većini od ovih deset pjesama glavna osnova. Po njoj se potom nadograđuju uplivi rocka, ska ili čega već drugog.

Dobro se zabaviti i pri tome ispaliti nekoliko dobrih natuknica za razmišljanje. Bilo da je riječ o našem medijsko-internetskom second life-u kao u pjesmi "Senzacija", pa čak i retoričkom i za neke možda već banalnom, ali nikad opravdanijim pitanju: 'Gdje je tu pravda?' u jednoj drugoj pjesmi, koja se zove, pogađate, "Pravda". Ovaj pulsko-zagrebački sastav je uspio posložiti jedan itekako isplativ all-inclusive album, pri čemu slušateljima usput daju nekoliko subverzivnih ideja i zamisli, a da se pri tome ne zaplaše. Istini za volju, pri kraju albuma im je se uvukao osjetni zamor i pjesme "Vremenu na volju" i "Što god da bude" ne zrače više istom onom energijom prethodnih pjesama. Stoga kao popravni imamo u završnici odličnu drum & brass verziju pjesme "Vrtimo se", ali malo "otpuštanja gasa" u reggaeu ipak još uvijek nije zabranio nijedan nadobudni ministar. Ili?

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 30/11/2012