RADIO AKTIV: Zbiljske vježbe (Aquarius RecordS/ Spona, 2023)
Previše, čak 8 godina diskografskog odsustva, donijele su i opravdano stanovite stilske promjene kod ovog zagrebačko-pulskog sastava što je još prije deceniju i kusur isplivao u okvirima ska/ reagge kontemplacija pri čemu je pokupio 3 najvišlje i najvrednije nagrade domaće scene - pobjedu na HGF i HR Demo Klubu (2011), Fender Megamuzika, a na Porinu je bio nominiran u kategoriji najbolji novi izvođač (obje 2013). Danas je ovaj drugi prefiks - reggae, vrlo slabo zamjetan na ovome trećem studijskom albumu, dok je prvi tu i tamo evidentan, više u zračno-atmosferskom, nego li u samom konkretnom izražaju gitarskog 'chuga' i uzastopnih legata gitarista Marka Brezarića - Breze i vokalista Branimira Čubrila uz 4/4 ritmove.
Odnosno, bez obzira na preveliki vremenski otklon, ekipa se pozabavila metamorfozama žanra slijedivši onaj dio prvog velikog i najvažnijeg britanskog ska praska s prelaza 70-ih u 80-te prošlog stoljeća što je samo za sezonu-dvije-tri uz enormno velike komercijalne uspjehe tražila nove smjernice pri čemu su se neki rasturili na frakcije (poput primjerice The Specials, The Beat), neki prekinuli rad (The Bodysnatchers, The Apollinaires) s ponovnim slabo primjećenim reuinionima (The Selecter), neki tek samo životarili na staroj slavi (Bad Manners), a tek rijetki opstali sa sumnjivom kakvoćom (Madness) ili se potpuno oportunistički prepustili najljigavijem mainstreamu od kojeg su najviše koristi imali UB40.
Ovo dakako nije 1982. kada je ska izgubio svoju draž jer je skoro svakog mjeseca iskočio neki novi žanr održavajući rock i new-wave avangardnim stjegonošama popularne glazbe koja se u svijetu prodavala u vrtoglavim milijunskim nakladama, a u bivšoj ex-YU u stotinama tisuća ploča. Stoga je pretjerano tražiti relevantne relacije u post-punk, new-wave, prvim world-music osnovama afrobeata (ko' što ih tada iskoristiše The Fun Boy Three), elektronici, synth-popu, blue-eyed soulu ili funku, tada aktualnim stilizacijama, već su se Radio Aktiv pozabavili kurentnim inačicama 21. stoljeća koje su s lakoćom uklopili u bazičan ska.
Druga stvar ovog rada je poprilično predan i uronjen sofisticirani angažirani stav, doduše u nepotpunom borbenom kontekstu, ali ipak on ovdje neprestano vibrira od pjesme do pjesme ispreplitanjem socijalnih, društvenih, nešto manje političkih tegoba prikazanih kroz prizmu nepopravljivog romantika koji zna što, kako, zašto i gdje ne valja, no ne usudi se dovoljno hrabro pokazati opozicijski stav i gard za protestni, da ne kažem revolucionarni potez, barem onaj konfrontacijski neprekidno ga timareći s dostatnom dozom konformizma izbjegavajući bilo kakav možebitan strukturalni medijski sukob. Što će reći, dosta umiveno pozicionirano s ozbiljnim rakursom kome manjka barem karikiranog humora s ponekom dozom duhovitosti s kojom inače, oni vrsni ska bendovi nikad nisu imali kreativnih problema. Ali, to je sad, retorički konstruktivizam između ska punkera i rastafarijanca: zna se dobro koje stavove prolongiraju ujedinjujući se u vitalnim segmentima - nepravdi i nekorektnosti, a to je baš upravo glavni poetski lajt-motiv "Zbiljske vježbe" okretali ga naglavačke, drmusali u potrazi za skrivenim porukama i onime 'nečim' što nije rečeno.
Tu je album već na samom startu u debeloj prednosti jer je baš mimoišao bahatu banalnost, arogantnu trivijalnost i, naravno, bilo kakvu pomisao o eksplicitnosti usmjerivši vodeći ska-rock singl pospješen klavijaturama "Svaki tjedan" u životno sivilo radnih obaveza prenoseći na malo čudnovatan, prilično brzi country-rock način "Zašto ne pokažemo djeci" flower-power/ hippy/ rasta duh 'zašto si ne pružimo ruku/ …ne daj da nam zatvaraju oči da živimo u samoći' s dodvoravanjem Hladnom Pivu i auditoriju Mile Kekina, te njegovim vrlo sličnim projektima, a bome, moglo bi upaliti. Zanimljiva Morrisseyevska fikcija "Ima li života prije smrti", može se tumačiti i kroz dašak duhovitosti razmatranja vrednota na pomjereno-ezoteričan filozofski supstrat uz stilizaciju, dakako The Smiths, ali i islandskih zvijezda Of Monsters And Men (podosta aludira na onaj veliki, prvi hit "Little talks", 2011, UK no. 12, USA, no 20), da bi prava realnost došla u "Daleko od svega", temi prolaznosti vremena, neminovnom starenju, pomalo paranoičnom brojenju sijedih vlasi 'dok očevi, ćaće i tate strpljivo plaćaju rate/ spavaju nedjeljom' kroz opušteniji gitarski šlih The Cure kakav je primjerice bio u doba "Kiss Me, Kiss Me, Kiss Me!" albuma.
Daljnji tijek fabule je očekivano uljuljkavanje u personifikacije ovih zrelih glazbenika i njihove intimnije, ali ne i baladično-elegične opsesije. "U zemlji snova" dolazi na paralelama Coldplay s pokušajem dosezanja visokog bariton-tenor vokala Nikole Marjanovića iz Sane, a posebice onog hita s Radio Luksemburg "Ako nemam te", sjećate se, pokorio je radio-eter 2011. i još uvijek se zna vrtjeti (na youtube spot momentalno ima više od 5 milijuna pregleda). Samo, primjetio bih, dinamika kompozicije počevši iz pseudo post/indie-rocka je u početku razmrdana s nepotrebnim breakom u 1.20 umjesto da nastavi intenzitet početne dramatike, inače jako lijepe emotivne, ljubavne pjesme u kojoj taj manjak vokalnog, Čubrilo nadomještava s dobrim postotkom lirskog senzibiliteta aludirajući na mogući radio-hit koji bi bend mogao odbaciti u sasvim druge sfere, naravno ako pjesma 'upali' kod auditorija. Sanjari se u distancama realne fikcije/ fakcije kroz još jednu contemporary ska-rock stvar "Samo zabava" (najkraća, samo 2 i pol minute) povezujući duh zajedništva s očitim himničnim ubodima "Ovo nije slučajno" (ska-punk na pragovima prvog The Specials albuma križanog s pop revidencijama Voodoo Glow Skulls, floridskih Less Then Jake i kanadskih The Planet Smashers, davne 2006. bili u KSET-u: www.terapija.net/koncert.asp?ID=1799, ne bi me čudilo da je neki od današnjih Radio Akitiv članova bio na njemu), koji puta imaju i malčice drskiji pop/ indie-rock potencijal "Plovi dalje" ('negdje iz dubine čuješ kako i dalje tuče usred oluje protiv struje') ili konstruktivne životne kritike "U svemu tome" svodeći se na onaj slogan Talking Heads 'stop making sense' - prestanite mudrovati...
Predzadnja pjesma "U svemu tome" je čisti energičan new-wave s opravdanom punk estetikom, rečemo splitskog Metka (album "Ratatatatija", 1981) i beogradskih Idola, samo fali otkačenosti i potpune uživljensti, dok je "Neki bolji svijet" polu-elektronska indie/ dance-rock komadina od čak skoro 4 minute kad je Jim Kerr obećao post-punk čudo "I promised you a miracle", ovdje Čubrilo kaže 'u neki bolji svijet koji postoji za nas, koji pjevamo na glas, muzika ne prestaje i granice ne postoje'. Međutim, kroz čitavi tijek albuma se osjeća nepotpunost dostojnosti s tim skretanjima i zavijutcima, nemam ništa protiv promjena stilova i žanrova, ovdje ih ima za dvije prikolice, rečemo baš onako kako su Simple Minds koji blage veze nemaju sa ska, završili svoju prvu fazu suradnje s Arista Records i nastavili u Virgin 1981. Elem, vrlo slična priča trećeg albuma, koji u ovome slučaju nije avangardan ko što bješe "Empires & Dance", ali je pokušaj provjerenog i dovoljno dokazanog benda da se vrati na scenu.
Izgradili su Radio Aktiv dobru podlogu za ovakvu dugačku diskografsku pauzu, nije čak niti bitno što se nisu vratili s nekim 'full do daske' pravim hitom jer ga ionako nikad nisu ni imali, ali su na svoj, pomalo i previše hipsterski način pokazali, možda i nesvijesno, drugu tranziciju društvenog mentaliteta i kulture 21. stoljeća. Puno se ovdje osjeća zvučne praznine, nespretnih aranžmana i nedovoljno jake lirike, te onoga što nezaboravnu pjesmu čini uistinu nezaboravnom. Evergreenom stila kojim barataju. Ali, ako koga tješi, niti The Specials, legende žanra nisu napravile ništ bolji album "The Protest Songs" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30875 (2021) jer je svijet doslovce otišao u konzumerističku pošast ničega i nadmetanje za visinu statusa blesave društvene hijerarhije.
Naslovi: 1.Svaki tjedan, 2.Zašto ne pokažemo djeci, 3.Ima li života prije smrti, 4.Daleko od svega, 5.U zemlji snova, 6.Samo zabava, 7.Ovo nije slučajno, 8.Plovi dalje, 9.U svemu tome, 10.Neki bolji svijet, 11.Proći će (instrumental)