Radio Aktiv je relativno uspješan, ne tako mladi sastav, okupljen još 2009. godine. Ovo "relativno uspješan" najviše se odnosi na dvije velike nagrade koje su odnijeli kao pobjednici HGF-a i HR Demo Klub u 2011. godini. Zahvaljujući tim pobjedama, snimili su prvi album Grije nas isto sunce, 2012. godine. Tri godine kasnije stiže nam nastavak Stvarnost između reklama.



Za one koje ne znaju, Radio aktiv sviraju kombinaciju reggae i ska glazbe. U tome vjerojatno leži i najveći problem albuma. Kako je sve ušminkano i glazbeno i tekstualno, došlo mi je da posumnjam da su članovi benda stvarni autori (a jesu!) pjesama, već sve zvuči kao da je grupa projekt nekog mecene koji želi od njih napraviti komercijalni uspjeh, sa sličnim glazbenim stilom Dubioze Kolektiv. Za razliku od Radio Aktiva, Dubioza koja također nije "my cup of tea", ipak ima dozu uzbudljivosti i bezobraznosti koja se ovdje ne nalazi niti u natruhama. Glazba koja je već odavno prožvakana trebala bi imati popriličnu oštricu da bi u meni pobudila ono nešto. A ovdje tog nema. I bend zvuči jako, pa čak i previše radiofonično. U tome ne bi bilo ništa loše da imaju bar malo jaja u svojoj glazbi. Obzirom da tog nema, pjesme su preupeglane i podosta sliče jedna drugoj. Toliko da već nakon polovice slušanja albuma želite pritisnuti eject i staviti nešto drugo u cd player.

Tekstovi Radio Aktiva su već viđeni, simplificirani i nedovoljno konkretni. Bilo da se radi o ljubavnim ("Ostavimo trag") ili socijalnim ("Isto sunce") temama, fali im težina i griženje direktno u kost. U rijetkim dijelovima pjesama koje imaju socijalnu tematiku, ista se i postigne, no već par sekundi kasnije gubi se pri njenom prihvaćanju. Potpuno vesele pjesme, dok progovaraju o realnoj situaciji u društvu (naslovna "Stvarnost između reklama"), kod Radio Aktiva dosežu poimanje pojma 'Talking Head', što nikako nije kompliment. Nisam siguran koliko im za uspjeh pomaže jednostavno gledanje svijeta kroz ružičasto vesele naočale.

Pitanje koje me posebno progonilo slušajući ovaj album, bi li mi se svidio da se vratim u tinejdžerske godine? Moguće da bi mi bili zanimljiviji od sličnih tadašnjih pop proizvoda, poput Crvene Jabuke, ali upitno je bi li tukli Prljavo Kazalište u trenutku kad je vokalno kormilo (nažalost) preuzeo Mladen Bodalec. Radio Aktiv jesu radiofonični pop proizvod, koji bi svoje mjesto trebao primarno pronaći u komercijalnijim medijima, ali nekako mi se čini da im se to ne događa. Da kod nas postoji zdrava klima oko pop glazbe, tad bi i ovaj bend dobio svu onu pozornost koja im po naravi njihovog srednje strujaškog glazbenog strujanja, odgovara. Ovako su niti na nebu, niti na zemlji.

ocjena albuma [1-10]: 4

jura // 26/06/2015