Predugačkih 7 godina diskografskog odsustva, najduljih do sada i pogađate, ponovno kompletne promjene postave za Richarda Patricka koji bi komotno mogao biti oneman band. Istina, band mu treba skoro pa samo za koncerte jer se ne osvrće mnogo na vještinu prikupljenih glazbenika kojih je do sada imao dvadesetak u 3 decenije rada (a ako niste znali, prije Filtera je bio koncertni gitarist Nine Inch Nails u periodu od 1989. do 1993). Bili su tu Brian Liesegang (ex-Veruca Salt, Sinnead O'Connor, Billy Corgan, Morrissey...), Matt Walker (Smashing Pumpkins, Morrissey), John Spiker, Timothy Kelleher (30 Seconds To Mars), Oumi Kapila (Combichrist), Ashley Dzerigian (ex-Beastie Boys, CeeLo Green, Cher...). Ovdje ima samo ono najosnovnije - gitaristu, bubnjara i basista čija imena nisu znana izuzev ako nekome znači bubnjar Elias Mallin, bivši član Opiate For The Masses i koncertnih postava nekih manje važnih izvođača. Samo odgađanje ovog 8. albuma po redu kome se prišlo netom nakon turneje za prethodni "Crazy Eyes" (2016) bila je ponovna suradnja sa spomenutim Brianom Liesegangom, originalnim Filterom iz vremena slavnog milijunskog debija "Short Bus" (1995). Njih dvojica su prišli radu na novim materijalima, a kako su planirali prikupiti sredstva preko PledgeMusic koji je u međuvremenu bankrotirao, ortakluk je propao zbog tko zna kakvih razloga i na koncu su ostale samo dvije zajedničke pjesme - zanosni pop-punk / rock "Summer child" i završna elektro-akustična ambijentalna laganica "Command Z" u orkestraciji nalik na Thom Yorkeove pop eksperimente. Patrick je nekoliko puta mijenjao koncept i naslov albuma, čak je u jeku pandemijske 2020. realizirao singl "Thoughts and prayers" (nema ga na albumu, sva sreća) zajedno sa spotom koji ga prikazuje kao pristašu krajnje desničarske Republikanske stranke izazvavši nelagodu i napetost među fanovima. Objava povratka Lieseganga signalizirala je moguće uskrsnuće sirovog industriala, ideje da se ovaj album zove "ReBus" kao znak priznanja na čuveni debi, međutim, na koncu je samo ostala ideja na obzor vlastitih korijena s tim paradoksnim završetkom "Command Z" što je ključna naredba na tipkovnici 'Ctrl Z' koja omogućuje brisanje pogrešaka. Naime, ovdje se Patrick koji danas s 55 godina sve više nalikuje pokojnom Chester Benningtonu (Linkin Park) definitivno pozvao na kombinaciju "Short Bus" s industrial rockom prethodnog "Crazy Eyes" uz tek nekoliko novih dodataka i kao takav je sasvim lako jedan od boljih zvučnih kreacija unazad prošlih 4-5 albuma.





Otvarač "The drowning" je moderan elektronski i dostatan za većinu fanova da je taj princip ostao dosljedan, ali nije jer tu ima komada koji naglavačke okreću kalup poput "Up against the wall" i "Say it again" isporučivši pojednostavljene varijacije klasičnog Filtera s oštrim basovima nu-metala i dubstepa, pa čak i prozirne hard rock melodije. Za singlove su opravdano odabrane "For the beaten" s odličnim dihtomijama moderne dubstep elektronike, alt-industriala i grungea, zatim upečatljiva radio i klupska EBM rock plesnjača umjerenog ritma "Face down", te stadionska nu-metal himna "Obiliteration", a mimoiđena je ponajbolja "Be careful you wish for" sakrivena pred sam konac albuma s pulsirajućom elektronikom, zdepastim riffovima i zaraznim refrenom, samo ima još jedna vitalna stvar. Patrick više ne može pjevati kao prije: njegovo nekad oštro, moćno i prodorno vokaliziranje sada je postalo umorno plaho i sivo bez onog raspona kojeg je nekad imao, a druga stvar jest da su nekad njegovi bujni i revoltirani stihovi postali turobne jadikovke naplavljene nostalgijom crpeći svaku kapljicu emocija raspredajući priče o bogu seksa, serijskim ubojicama i kojekakvim protuhama što sjede na svojoj sofi sa otvorenim raljama na palubi uz mnogo patetike koja je ustvari 'pojela' koncept fabule nametnuvši sukladan algoritam, taj kurentni internetski domino efekt iz kojeg se najlakše izvući stisnuvši tipku 'Ctrl Z'.



"Short Bus" nije nadjačan, a niti naredna dva "Title Of Records" i "The Amalgamut". Može se ovaj album skrasiti u srednjoj poziciji između preostala 4; najslabiji sigurno nije jer ima opozicije u prilično dobro sređenoj glazbi i onoj lošijoj poetskoj snazi, taman na obzoru trzaja pred mirovinu jer očito jest da Patrick sve manje razmišlja o budućnosti benda, a sve više o iskorištavanju stare slave ovakvom, uzgred rečeno, solidnom revalorizacijom koja mu je nakon mnogo sušnih sezona donijela skroman UK no.20 plasman na listi rock i metal albuma.

Naslovi: 1.The drowning, 2.Up against the wall, 3.For the beaten, 4.Obliteration, 5.Say it again, 6.Face down, 7.Summer child, 8.Thereshing floor, 9.Be careful what you wish for, 10.Burn out the sun, 11.Command Z

Ocjena (1-10): 6,5

horvi // 25/09/2023