Što očekivati kada se u istoj grupi nađu Hiroshi Hasegawa (C.C.C.C.), Ethan McCarthy (Many Blessings, Vermin Womb, Primitive Man) te Chester Masangya i Robert Glen Dilanco iz filipinskog noise sastava Coalminer? Pa, čist ok noise, čime mi se na prvu nekako poništava ideja kolaboracije ako će se jedna strana tek utopiti u glazbenom izričaju druge, pritom misleći na Ethana. Prvi je album pa nemam smjernice te stoga idemo redom. Otvarajuća 'Apparition of man' je lagani noise komad koji nas uvodi u album i ne diže prevelike valove. Blaži Incapacitantsi možda? Tako nešto. Možda malo više industrial nego standardni japanski harsh noise. Razvoj stvari pred kraj razbija monotoniju, i ovo djeluje kao čisto prihvatljivo noise izdanje koje pretendira na nekakav širi prijem, koliko god to suludo zvučalo. Druga 'Fuiminated' je zato čisto harsh noise u standardnoj japanskoj maniri ja bih rekao. Ništa drukčije od Incapacitantsa, C.C.C.C. i sličnih projekata, a počinje sa distorziranim synthevima kakve je obilato koristio jedan Dissecting Table, sve uz dodatak vokalne izvedbe koja je negdje između izmučene umiruće osobe i punokrvnog poltergeista. Nije previše abrazivno, može se normalno slušati iako ne bih baš preporučio pjesmu za kulturne manifestacije kakve posjećuju vaši provincijalni rođaci od 50+.



'Diastrophism' počinje kao malo avangardniji komad, no ne odudara previše od obrasca prethodnih stvari, te vokali opet dolaze kao šećer na kraju. Pitak noise je sendiment koji se provlači kroz sve ovo, a to je čak ajde pohvala jer lako je otići u krajnost, dok je puno teži zadatak držati se određene decentne mjere finog ukusa. Ekstremna glazba koja je sama sebi svrha je isti larpurlartizam kao ono što se danas naziva indie. Fali smisao, pa stoga uvijek pozdravljam one umjetnike koji ne polažu sve nade u kultni status u undergroundu nego naprave nešto svoje, ma koliko mininalno. 'Warning to the valley' je ujedno i pištav komad buke, ali i introspektivnija i više suzdržana stvar od prethodnica. Povremeni uleti manipuliranih vokala i škripe na tutnjeću podlogu čini sasvim ok kombinaciju. Ništa pretjerano, ništa ekstremno, a opet fino odrađuje očiglednu misiju albuma. 'Contractual punishment' je isprva na korak od toga da bude power electronics stvar, ali se razvija u klasični harsh noise do svojeg kraja, iako ni ona ne prelazi tu granicu da bih smanjio glasnoću. Album kraju privodi teatralniji harsh noise komad 'Unfortunate visitor'.

Sasvim fin noise album u režiji dokazanih znalaca. Album koji biste mogli pustiti svojim ekstremnim metal frendovima bez da ih odbijete na prvu, ali ne i tokom sexa. Glavni problem s albumom je što nigdje na kraju nije otišao. Čini se malo isuviše suzdržan, možda da se više krenulo ili u teatralniju avangardu ili uparilo malo više kanala buke, štajaznam, niti mi smrdi niti miriše. Pogledom na postavu očekivao sam nešto posebno, nisam to dobio ali da je loše nije.

Naslovi: 1.Apparition of Man, 2. Fuiminated, 3. Diastrophism, 4.Warning to the Valley, 5.Contractual Punishment, 6.Unfortunate Visitor

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 11/07/2023