Potpisan kao trojac iz Denvera (imena članova su u kraticama ELM, JC i BAK), napravili su mračan i opako težak, spori doom/sludge/drone debi album. Vođa Ethan McCarty ranije je radio u bendovima Clinging To The Trees Of A Forest Fire (zanimljivo ime) i Death Of Self, a promotor kaže da je ovo do sada njegovo najteže i najbrutalnije ostvarenje pod utjecajima The Body, Thou i Khanate.
Nema se šta filozofirati. 33 minute sporog i depresivno mučnog valjanja uz poneki izlet u kraću d-beat/grindcore dionicu, primjerice u 9 minuta dugačkoj "Antietam" ili kroz kompletnu "Strecthed thin", a djelomično i u završnoj "Astral sleep", te obilje mračnih ambijentalnih drone eksperimenata ("Black smoke" i "I can't forget" s nabijanjem po nekoj gvožđuriji) neće vas nikako ostaviti ravnodušnima. Bez obzira voljeli vi ovakav mračan stil ili ne, ali neke reakcije mora biti.
Uvodna "Scorn" ipak znatno odudara od ostatka materijala. Ima naglasak na sludge tempu i ofrljena je na čak 12 minuta u kojima nema mjesta optimizmu, a slična je otprilike i naredna, mnogo kraća "Rags" (samo 4 i pol minute). Kroz čitav album vokal je pun srdžbe i prigušenih demonskih vriskova, gitara uglavnom disonantna, a teme morbidne i jezovite. Uspori li se rani Black Sabbath na minimum, dobije se Primitive Man.
Psihotično, bijesno, jezovito, mračno i tromo koprcanje u beznađu vlastitog pakla. Preslušati jednom i onda malo doći k sebi od ovog horrora. A kasnije se vraćati ponovno kad osjetite potrebu da vam fali upravo baš to.