PRIMITIVE MAN: Insurmountable, EP (Closed Casket Actives, 2022)
Činilo bi se da su ovi primitivci iz Denvera neki jako lijeni drvosječe. U desetak godina karijere objavili su samo 3 službena albuma i to s povelikim vremenskim pauzama od 4-5 godina, a kako je na njima sveukupno, čak 25 pjesama, ispada da im za jednu u prosjeku treba po 7-8 mjeseci.
Ali, ni govora. Osim toga imaju dva EP-ija i cijelo brdo zasebnih singlova, split i demo radova, a to još čini impozantnu cifru od 18 izdanja plus jedan živi album "Audiotree Live". Stalno rade ostavši čvrsto vezani uz kontraverzni psihodeličan sludge/ doom satjeran u nepregledan hodnik užasa gdje se sudaraju trezveni pogledi egzistencijalne krize, nepovjerenje, iskvaren i poremećen stav oko vlastitog postojanja zatrovanog pomračenim umom zrelog, odraslog čovjeka koji je svjestan da je potpuno sjeban.
Na ovom izuzetno dugačkom EP-iju od skoro 40 minuta nalaze se 4 dugačke pjesme što prikazuju mučan, košmaran i psihodeličan intimni pakao s jasnim konfrontacijama ogorčenosti nepodnošljivo nesigurnog vremena. Vokal gitariste McCarthyja je zloban i bijesan pećinski urlik ranjenog ratnika koji umire u nepodnošljivim mukama, a riffovi su toliko spori i tromo disonantni prikazivajući pećinske stijene koje ga štite od pokvarenog čovječanstva i proždrljive civilizacije.
S rapidnim progresijama koje je bend dodavao s pjesme na pjesmu, ovdje su došli u poziciju eksperimentalne buke, pa im pjesma "Boiled" uranja u abnormalno depresivan drone jako blizak noisegazeru Dichotomy Engine, te ima da ne povjeruješ, obrada "Quiet" Smashing Pumpkins koja se apsolutno ne može prepoznati u zagušljivom i razarajućem pristupu s nekonvencionalnim hardcore izbojcima. Ustvari, ove 4 kompozicije su mučne mutacije koje pokazuju naredne poteze ovog bijesnog i tromog trojca.