S vrlo malo medijske potpore, dvije glavne članice (i vokalistice) nekadšnjeg, prvotno njemačkog benda Propaganda iz Dusseldorfa, a potom stacioniranog u London - Claudijom Brucken i Susanne Freytag, prošlo je njihovo ponovno okupljanje nakon gotovo 3 decenije diskografskog odsustva. Doduše, bend se skupio u novoj formaciji, prvo potpuno neuspješno i bezopasno 1998. s Martin Goreom iz Depeche Mode, onda 2005. samo za potrebe koncerata, a Claudia je tu kreativnu inertnost pospješila drugim solo albumom "The Lost Are Found" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=16597 (2012), prvim nakon neprimjetnog "Love: And a Million Other Things" još iz daleke 1991. kada se Propaganda rasturila. Podsjetimo, Propaganda je bila prvorazredno osvježenje sredinom 80-ih spojivši synth-pop, new-romantics, gothic, dance-rock, new-wave i art/ post-punk s mračnim debi albumom "A Secret Wish" (1985, UK no.16) u produkciji tada iznimno aktualnog Trevora Horna, te je odjeknuo s tri prilično popularna singla "Dr. Mabuse" (UK no. 27, GER no. 7), "Duel" (UK no. 21) i "p:Machinery" (UK no. 50), a onda su nekoliko puta mjenjali postavu (jedno vrijeme je basist bio Derek Forbes iz Simple Minds, a bubnjar Steve Jansen iz Japan), da bi čudnovatim zapletom, raspletom i predugačkim čekanjem drugi album "1234" (1990, UK no. 46) promašio figuru i stil premda se uložilo mnogo s gostovanjima David Gilmoura, Pino Paladina, Howard Jonesa, te proširene ekipe u kojoj su bili članovi Tears For Fears, The Cars, ritam sekcije prvih Simple Minds... Šteta je bila tim veća jer na vokalima više nije bilo ni Claudije, a ni Susanne, kao niti nikoga iz originalne postave s debija.







Njih dvije su ponovno pokrenule aktivnost 2018. pod imenom xPropaganda; prvo su realizirale odličnu, ali neprimjećenu kompilaciju "A Secret Place" s gotovo kompletnim slavnim dosjeom od 12 pjesama, ali u novim varijantama, a onda bez puno pompe u proljeće 2022. realizirale album "The Heart Is Strange" koji je na opće čuđenje dospio čak do UK no. 11 nadmašivši i sam uspjeh iz 1985.! Evo, i meni je promaknuo ispod radara jer sam mislio da je xPropaganda nešto sasvim drugo, da neme veze s Propagandom, priznajem, prešao sam se. Bio je to album s 8 pjesama (delux izdanje donosi još i 11 instrumentala), finog synth-popa i mješavine analognog zvuka s ponovnim, starim suradnikom Stephen Lipsonom (ko-producent "A Secret Wish") koji im je osim produkcije svirao gitaru i programirao ritmove, a bilo je i živih bubnjeva (Ash Soan), te duhačkih dionica (Terry Edwards, radio s PJ Harvey, Nick Caveom, Lydiom Lunch, Tom Waitsom, Julian Copeom, Gallon Drunk...).



Album svakako nije dionio onaj gothic ugođaj nadahnut Edgar Allan Poe-om i crno-bijelim horror filmovima Fritza Langa, nije bilo kreativnih pogodaka "Dream within a dream", ali se oživio taj stari duh, neki smatraju najbolje njemačke pop ploče svih vremena. No, s toliko vremenskog odmaka, nezahvalno je tumačiti hladnu monokromatsku gothic ljepotu s današnjom tehnologijom. Ako se promotre njihovi nastupi iz tog davnog vremena (naravno i čuveni debi), ovaj povratak nije donio industrial zvuk popa, nego samo jasnu namjeru evokacije discipline i dramatičnosti, a usput, previše bi i bilo za očekivati nešto posebno. Ustvari, ovdje je riječ o remiksiranom radu, na žalost ne svih 8 kompozicija (nedostaju "No ordinary girl" i ponajbolja, laganica "Ribbons of steel"), nego njih samo 6 komada ispresjecanih sa 7 kratkih "Mood" instrumentala, manje-više ambijentalne synth prirode.



Poredak pjesama je drugačiji nego na albumu: očito se razmišljalo o dinamici percepcije i bezbrižnom ugođaju sanjarenja u društvenom sistemu desnice otvarajućim extended miksom vodećeg singla "Only human" razvučenog na čak 8 i pol minuta umjerenog plesnog tempa razdvojenog s uzajamnim vokalnim dionicama Claudije i Susanne pokušavajući prizvati spirit 80-ih na contemporary način dodavši malčice i tog industrial-pop šliha od kojeg Propaganda nije bježala. Ne valja zaboraviti da je bend 1982. osnovao Ralph Dorper iz Die Krupps. "The wolves are returning" ima samo 3 i pol minute solidno stacioniranog indie-rocka na relaciji Simple Minds - Roxy Music & ostale pripadajuće 'post' ekipe od Foals, Arcade Fire do najfriškijih otkrivača tople vode na koje manje-više uopće nije vrijedno ulagati truda, a kamoli ih spominjati, "A BIT beate 'Oh No" je, pak, pretjerani recitativni mišung originala "Beauty is truth" u brzom polu-techno/ trance izdanju s podlogom pedale, ali apsolutno je nedorađen, te je totalni promašaj, onakav kakav se nekoć obično stavljao za dopunu EP-ijeva, tek toliko da popuni prostor, jer čista je sumnja da će bilo koji DJ u ovom nakrcanom vremenu ovo puštati, ne samo u 'špici', nego se i sjetiti za 'zagrijavanje' atmosfere. Gotovo 6 minuta dugačka "The voicless night (Strangely)" je bitno drugačija s plesnim big-beat ritmom, acid-jazz atmosferom trube, naglašenim industrial orkestracijama, a nije teško zaključiti zašto se baš upravo po ovoj temi zove i čitav album. Ima feeling i taj jako dobar 'mood' za moderne acid DJ-e. Ima tu još i jedno značajno djelo, remix Martyn Warea iz Heaven 17 koji se okušao u simbiozi "Only human" na ambijentalan način plesnog i radiofonično minimalističnog EDM/ IDM-a (nepune 3 minute), pa se atmosfera podiže u new-romantics s pritajenom "Chasing utopia (edit)" prizivajući Visage i pokojnog Steve Strangea, a bome na ovim našim teritorijama i duh stare Boe s odličnim plesnim instrumentalnim "Mood 14" prelazom, dok je završna "Don't (you mess with me)" naprosto klasičan synt-pop s punk aditivima, a ustvari je lirski najslabija karika originalnog albuma, no baš takve stvari komercijalno najbolje pale.

Da se razumijemo, daleko je ovo od "A Secret Wish", osobno poznajem ljude koji tvrde da je to najbolji album svih vremena, degustacijski uvijek prijatan i još uvijek jako moderan za otkrivanje, a ovaj ženski dvojac je pristupio 'pomilovanju' stare slave na račun tolikih godina i desetljeća odsustva. Vrijedi, doduše sjetno i nostalgično.

Naslovi: 1.Mood 1, 2.Only human extra human (xTension V5), 3.Mood 7, 4.Mood 11, 5.The wolves are returning (radio edit), 6.Mood 12, 7.A BIT beate 'Oh No' mix, 8.The voiceless night (Strangely), 9.Mood 6, 10.Only human (Martyn Ware remix), 11.Mood 10, 12.Chasing utopia (edit), 13.Mood 14, 14.Mood 9, 15.Only human (xTrack instrumental), 16.Don't (you mess with me) (xTract)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 27/04/2023