Trebalo mi je puno više od nekoliko preslušavanja novog albuma ovog riječkog benda i barem dva njihova predstavljanja uživo da bi dobio kakav takav dojam o njima. I još uvijek nisam siguran u svoj sud.

Kad bi krenuo od samih početaka i upoznavanja s bendom, trebao bi reći da su me vrlo ugodno iznenadili svojim art pop singlovima s prvog albuma (Ti, Neki drugi svijet). Činilo se da se konačno pojavio bend koji ima viziju. Glavu i rep. Istoimeni album, hvaljen je s jedne strane, a kuđen s druge strane.
A onda mi se dogodila neugodna epizoda u Aquariusu koja mi ih je udaljila za milijune godina unatrag. Dugo nisam ništa ni čuo o njima, no pojavila se Propaganda. Novi singl, koji je opet dao nadu u bolje sutra. Na našoj gotovo jednoobraznoj sceni dobro je da se tu i tamo pojavi neki ovakav bend.

Album otvara Electropop. Pjesma kojoj je sam naslov dovoljan za objašnjenje, a mogao bi opisati i cijeli album. Odličan groove s puno elektronike ispod koje se naziru pop melodije s pametnim textovima. Ono što te čini drukčijom savršen je nastavak na uvodnu pjesmu. "Dok gledaš svoje tijelo, sa tvojih usana osmijeh. Danas si samo sjena, a stalna je jedino mjena" je stih koji ledi krv u žilama, i nakon ovih pjesama čudim se da je baš Propaganda odabrana za prvi singl jer imam osjećaj da bi jedna od ove dvije pobrisala malo više prašine za sobom od navedene.

A tek Pod prstima. Sa svojim uvodnim "krikom" na klavijaturama i pjevnim refrenom napunjenim s gudačima zauzima odmah prvo mjesto na Quasarrovskoj ljestvici. I tu dolazim do Propagande. Ona je dobra. Ona je hit. Ima polagani uvod koji prelazi u jako dobro razrađenu radnju uz ritam koji se rola ko na traci, međutim... Nešto fali. U stvari ima previše. Čini se da su se dečki razigrali na njoj previše. Ima i gitaristički intermeco, koji šljaka na koncertima, al na cdu gubi smisao i razvodnjava temu. Al ni to ne smeta previše.



Ono na čemu QUASARR padaju su polaganije pjesme. Pustinje su najbolji primjer. I dok su se sve dosad mogle izbjegavati vokalne usporedbe s Urbanom, tu to više nije slučaj. Sličan način vokalnog izražavanja uopće ne bi dolazio u pitanje, da dvojica nemaju toliko sličan glas. Takav osjećaj vodi me i kroz sljedeću pjesmu. Da se razumijemo, glazbena podloga je prepuna zanimljivih detalja koji prolaze kroz trip-hop teritorije, međutim vokal je taj koji sputava u uživljavanju u pjesme.

Inferno je nepotreban izlet u kraut vode i čini se da se sasvim slučajno našla ovdje. Ona bi mogla u najboljem slučaju poslužiti ko neka b-strana nekog singla, a ne dio albuma. Srećom nakon nje dolaze dvije posebne pjesme za kraj. Okus promjena svojom repetitivnom dionicom na klaviru asocira na veliki hit grupe HIM "Join Me in Death", a to joj daje poseban filing. Instrumental Jutro, ostavljena je za kraj i upravo svojom atmosferom asocira na buđenje iz dubokog sna.

Preslušavanjem albuma kristaliziraju se dvije strane albuma, dvije strane benda. Prva, s prve četiri pjesme + Okus promjena, potpuno popična i spremna za široke mase i druga s Pustinjama, Iluzijama, Infernima i Jutrima, koja je experimentalnija i nepristupačnija.

Ovim albumom QUASARR su pokazali da su došli ostati, da su sazreli i da se na njih treba itekako računati, no još nisu odlučili kojim će putem krenuti, pa stoga trebamo pričekati treći album. Ostavite predrasude iza sebe u ukoračite u "kvazarov" svijet, jer osim dobro isplanirane glazbe, oni nude i pomno smišljen dizajn, a takvi su rijetki na našoj bezličnoj sceni.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 30/06/2010

PS: Obavezno slušati: Electropop, Pod prstima