Da mi se nekim slučajem dogodilo da prije preslušavanja cijele ploče britanskih DELAYS nisam čuo nijedan njihov singl, prema uvodnim taktovima pjesme Wanderlust zaključio bih da su se okupili COCTEAU TWINS te da je Elizabeth odlučila pjevati na svima nama prepoznatljivom jeziku. Iako tome nije slučaj, svejedno me ta prva pjesma odvela u netakodavna vremena kada su shoegazing bendovi vladali mojim glazbenim svjetonazorom.

Aktualni singl Nearer Than Heaven glasno evocira uspomenu na BYRDSe, dok je Long Time Coming hit koji konkurira za pjesmu godine. Ostatak albuma je u vrlo sličnom duhu kao i nabrojene tri pjesme, jako ugodan za slušanje i svakim novim slušanjem sve bolji i bolji.

I sad je red nešto reći o samom bendu. Iako ste iz prethodnog izlaganja mogli zaključiti kako smo dobili još jedan bend s pjevačicom ugodnom svakom oku, nema mjesta prevelikom razočaranju, jer sve je to otprilike tako, osim što je u pitanju pjevač, a ne pjevačica. S nestvarno ženstvenim glasom Grega Gilberta (netko je negdje napisao da je mješavina Morrisseya, Liz Fraser i Brett Andersona), i glazbenom podlogom shoegazing bendova s početka devedesetih (CHAPTERHOUSE, PALE SAINTS...), ova četvorka iz Southamptona daje naslutiti da se radi o jednom od najboljih ovogodišnjih ostvarenja.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 28/04/2004