Gevurah je dvočlani black metal projekt iz Quebeca. Prvi demo su izdali 2011., a svoj debitantski album Hallelujah! 2016. godine. Po stilu spadaju u disonantni black metal. Jedan od članova je bio u nekolicini drugih bendova od kojih bih izdvojio Atonement. I prvi album im je bio odličan a ovim su se malo i ispolirali, koliko god to blasfemično zvučalo obzirom da se radi o black metal bendu.
Nakon akustičnog intra naslova 'Gehinnom' prelazimo u prvu stvar 'At the orient of Eden'. Ono što se prvo primjeti je malo ispoliraniji zvuk u odnosu na prethodni album, blastbeat i neka skoro pa orijentalna tema na gitari, i vokali koji nisu baš tipično blackerski. Nakon uvodnog blastfesta ide prelaz u zlokobni atmosferični dio pjesme. Općenito volim ovakve projekte koji inspiraciju vuku iz Deathspell Omege, neke sam već tu i recenzirao. Taj stil, nemam previše toga za dodati. Završni blast za kraj pjesme i solidan početak albuma. 'Blood-Soaked Katabasis' je bijesna black nabijačina, koja ne popušta sve do kraja, iako i ona ima jedan ambijentalni dio koji se razvija do kraja pjesme. 'Towards the shifting sands' odma udara u glavu. Deri brate šta će ti uvodi? Nije baš tolika nabijačina kao prethodna jer inicijalni dio prelazi više u nekakav epic riff nakon kojeg se vraća na svoju bestijalnu osnovu. Stvar traje preko 8 minuta i zbilja tu ima svega, atmosferičnog dijela, clean vokalnih mantri, čisto klasičnih black metal riffova. Odlična stvar, također sa atmosferičnim završetkom pjesme.
'LV: 6-22' je lagani intermezzo, koji nas uvodi u 'Memento, homo', black metal bez previše okolišanja. Klasični black metal riff isprva progresijom postaje više taj disonantni stil i riffovi nadoknađuju početak stvari koji možete čuti na tisuću drugih projekata. Dovoljno toga da zadovolji svaki ukus. Ima blastova, ima klasičnih black riffova, atmosferični dio pjesme je odličan, ima zlokobnog clean pjevanja, ili mantranja, zavisi kako gledate. Duljina joj svakako nije mana. Završna 'Gloria In Exelsis Deo, Et Ira Ad Homines In Terra' počinje militantno i grandiozno. U svojih preko dvanaest minuta i ona nudi pregršt toga da ni u jednom momentu ne zapada u monotoniju, mada su vokali isprva malo suzdržaniji u odnosu na cijeli album, no i to se razvojem pjesme vraća na svoje. Kraj pjesme je rezerviran za više klasični black metal riff koji bi mnogi drugi bendovi stavili kao početak albuma.
Najveća zamjerka koju mogu naći albumu je što mi je prethodni za nijansu bolji jer je siroviji. Okultni black metal u svojom boljem izdanju gdje mi je doslovno jedan moment u zadnjoj stvari bio ispod razine, i to prelaz u odličan atmosferični dio pjesme. Inače sasvim solidno izdanje.
Tracklista: 1. Gehinnom, 2. At The Orient Of Eden, 3. Blood-Soaked Katabasis, 4. Towards The Shifting Sands, 5. LV: 6-22, 6. Memento, Homo, 7. Gloria In Exelsis Deo, Et Ira Ad Homines In Terra