Iako prvo izdanje ovog benda datira iz 2013., album koji će ovdje biti prezentiran je tek drugi, a prvi koji izdaju za label. Stil koji sviraju je death doom i ne mogu dovoljno preporučiti njihov prethodni album, Punishment in Flesh iz 2018. Ono što smo nekada zvali death doom sada, s ovom navalom bendova koji taj stil vraćaju bliže death metalu, možemo komotno sve nazvati melodic, prosto da izbjegnemo nesporazume. Prva stvar koju se uoči kada krene naslovna pjesma je to da je zvuk ipak mrvu ušminkaniji u odnosu na ranija ostvarenja. Nije ništa dramatično, ali je primjetan manjak death metalske masti. Inflacija i smanjivanje pakiranja valjda. Stvar počinje sa standardnim death metal riffovima ali relativno brzo usporava i u potpunosti prepušta sporosti doom metal riffa iz kojeg dalje grade pjesmu. Druga pjesma , 'Built on wrought' radi manje više isto, ali ipak uz više varijacija death metal tropa prije negoli zapadne u bezdan doom težine. Solaže na kraju pjesme daju i melodičan štih tom cijelom konstruktu pa ima itekako prostora i za doomere koji možda i nisu preveliki ljubitelji death metala.



'Incremental' izranja iz fade in-a i zvuči kao srednji dio neke My Dying Bride pjesme iz rane faze. Vjerojatno nije slučajno, a i super da nisu zatrpavali pjesme sa previše toga jer ovako to sve ima neki fini flow. Ova stvar radi suprotno od prethodne dvije, time što iz dooma prelazi u blastove i death metal. I kad sam već spomenio My Dying Bride, mogli bi malo bolje prostudirati kako taj manevar izvesti jer ovi takoreći Darkthrone- Cromlech riffovi dosade relativno brzo. Uistinu se više veselim doomerskim dijelovima nego death polovini njihovog sounda. Nije loše, daleko od toga nego su svi u istoj formi pa mi gube smisao, a i blast beatovi skupa s njima. I ova pjesma na kraju usporava u teški doom. 'Lifeless harvest', isto fade in, doomerski ambijent, teško je. Sve lađe su potonule. Budističkog redovnika je netko upucao sekundu prije samospaljivanja. Iz tog dooma se prelazi u jedan mid tempo banger riff koji je mogao i malo dulje trajati jer vrlo brzo nakon njega opet dolaze ti death metal riffovi koji ničim ne obogaćuju samu pjesmu, niti joj daju neki intenzivni moment. Ako ih se shvati kao bridgeve između pojedinih doom pasaža ok, ali čovjek može podnijeti samo toliko 1-2-1234 riffova prije nego postane ravnodušan. Kao i dosad, doomerski dio na kraju pjesme spašava stvar.

'Bleeding time' je čisto repetativna doom stvar, ne traje puno, zadovoljava formu. Nemam što više dodati. 'Deified Tyrants' sa još malo neinspiriranog deatha na početku koji srećom brzo usporava i bend radi ono što na ovom albumu radi najbolje - death doom stare škole. Isto se može reći i za naredne dvije pjesme, dok zaključna, 'Sleeping in the light' svojom melankoličnom atmosferom i senzibilitetom tjera slušatelja da se uživi i prava je šteta da se umjesto na ovakvom pristupu inzistiralo na sada već vidljivo nepotrebnim death metal uplivima. Doom outro pa mogli bi zlobnici reći i malo inspiriran Jesu-om.

Dakle rekapitulacija: manje sirov od prethodnika, uz ponešto dosadan death metal nudi pregršt teških doom riffova i s njima vezanih melodičnih momenata. Malo formulaično, ali ne previše, i ta zadnja stvar koja ispravlja svaki krivi dojam dobiven tokom slušanja. Prolaz, a i prigovore na death metal riffove uzmite sa zrnom soli, to ja samo sebi u bradu jer moram nešto.

Tracklista:
01. Philosophical Collapse, 02. Built On Wrought, 03. Incremental, 04. Lifeless Harvest, 05. Bleeding Time, 06. Deified Tyrants, 07. Thrall, 08. Despotic Rule, 09. Sleeping In Light

Ocjena (1-10): 7,5

marko šiljeg // 17/09/2022