Kad ponekad zatreba pravi odušak od kurentnih rock trendova, svakako valja posetiti Vrnjačku Banju. Tamo se nalaze toplice sa sedam mineralnih izvora primenjujući se kod lečenja šećeraša, odležane žutice i još koječega, a uz to ima i ovaj iskusan trojac što svira od cirka 2007. u nepromijenjenoj postavi. I to, prije svega raskrčivši put obradama najvećih blues, rock i hard-rock velikana, a evo, nakon mnogo odrađenih ruta po bajkerskim skupovima i regionalnim festivalima (tri nastupa na Nisville, Love Fest, dva nastupa na Beer fest, Guitar Art festival, Beer garden), odlučiše se konačno i za autorski materijal.
Pogađate otprve, sviraju u skladu sa svojim idolima i svim tim obradama tipični blues-rock s daškom harda zahvaljujući distorziranim riffovima Marka Jakovljevića čija je potka na ovih kratkih 20 minuta retrogradna fuzija brojnih inačica stilizacija uglavnom zasnovanih na ostavštinama 70-ih, taman prije punka i new-wavea kao da su drugovali s primjerice prvom postavom Parnog Valjka u vrijeme prva dva albuma "Dođite na show" i "Glavom kroz zid". Pronaći će se ovdje i uobičajenih lirskih figura vrteći se na relaciji emocija i erotike, ponešto i na socijalnoj egzistenciji, a sve u domeni duhovosti i karikiranja surove realnosti, elem zabavnog konteksta kakvog su rockeri prije pola stoljeća projicirali u vidu željenog , a i uglavnom standardnog svjetonazora.
Sve to odiše izmjenama gorko-slatkaste strasti melodramatike i raspojasanog rockerskog garda sasvim prigodno nazvanog "Glauberova sol", natrijevog sulfata Na2SO4, što služi za proizvodnju sode i stakla, a u medicini kao purgativ iliti laksativ, ali u malim količinama (nije gorka sol, magnezijev sulfat MgSO4). Upravo je to i centralna, naslovna pjesma sabirajući kompletne dojmove nesigurnosti, paranoje, cinizma i samoironije rockera u starim cipelama što ne vodi malu privredu i nema za zubara.
Šest komada podijeljenih na tvrđe i mekše odalami šaketinu uvodnog hard-rocka "Bolno svitanje" pojačanog i Hammond orguljama odmah pokazuje klasicizam s nadosnimljenim gitarskim solažama i nešto tananijom produkcijom, ali tome se vrlo lako progleda kroz prste. Bitne su pjesme i izvedba u sasvim solidnom performansu s visokim vokalnim registrima basiste i većinskim potpisnikom materijala Vojislava Lakovića koji bi u nekim sekvencama mogao zamjeniti pokojnog Đosera osobito u baladičnijim momentima blueserskog belaja "Fokusiranje". Najtvrđi komad je šoferska lamentacija "Drumski car" o početniku na asfaltu, a prema tome i injekcija za moguću himnu bajkera.
Ima i r'n'r-a: "Tuđi snovi" su ponovno popraćeni tipkovnicama, ovaj puta klavirom s dijelom optimizma ka potrazi bolje budućnosti, a nešto umjereniji driverski blues "Dodir tela" opet ide u standardne figure melodičnog riffa i prepoznatljivih retro manira, tako da album nosi mnogo ziheraštva kao da je riječ o preradama na koje su nakalemljeni stihovi. U principu, s ovakvom čvrstom svirkom i posve jednostavnim aranžmanima bez ikakvih zateznih metoda u kratkim, manje-više trominutnim obrascima Bullet puca na sigurno.
Naslovi: 1.Bolno svitanje, 2.Fokusiranje, 3.Drumski car, 4.Glauberova so, 5.Tuđi snovi, 6.Dodir tela