home > mjuzik > Make it Through

kontakt | search |

ENDS WITH A BULLET: Make it Through (Ends With A Bullet, 2021)

Nisam si baš mogao zamisliti da bi me jedna stvar mogla zasmetati u metalu - čisti, odnosno 'clean' vokal kakav ima gitarist Liam Espinoza ovog švedskog benda iz Göteborga. Taj njegov vokal je mumljav i netipičan za metal kao da se Denis Katanec prihvatio ovog žanra pokušavajući grčevito insinuirati grla gvožđurije.
[  ]

Ima u njegovom baritonu ponešto hrapavih Gabrielovskih konotacija, ali točno se osjeti da su to žustri napori iz stomaka, a sve ovo nalikuje na onu jako dobro znanu priču pokojnog Chester Benningtona iz Linkin Park. Također i glazba koja je, kako stoji, ranije bila neki melodični metalcore, a ovdje je moderni metal, no sasvim drugačijih konotacija od primjerice novih vojvođanskih vedeta Phrenia iz Ade. Pjesme su im, mora se priznati raznolike uzimajući dvojake tretmane, one nešto agresivnije i laganije s jasno sladunjavo napucanim tekstovima pomiješanim s dozom agresije, taman za pubertetski stalež koji bi sasvim fino mogao ovo prožvakati poput alve.



Bend je relativno novijeg datuma, osnovan 2013. kad su Linkin Park već okončavali svoju kreativnu fazu ostavivši milijunsku hordu u čeprkanju po pop bižuteriji, te premda Espinoza umije koji puta i zagrowlati, dojam kojeg ostavlja to njegovo pjevanje je čisto silovanje koje mu nikako ne ide, ali tko zna, možda je baš ovo definicija modernog metala isprepletenog s mnoštvo posuđenica od hard-rock i klasičnih heavy bendova do primjerice trip-hop i hip-hop sfera kakve pokazuju u pjesmama "Hero" s klavirskim i programiranim ritmom (taman po receptu Linkin Park) u koje su uključene i synth harmonije s ponekim gitarski razblaženim riffom kojih doduše i nema u nekom izobilju tijekom čitavog albuma. Ili dance-metal/rap "Dirt" umjerenog tempa uz podizanje ovacija 'hej, hej, hej', a kad smo kod dance-metala, tu je skoro pa klasična Kiss preslika u obliku "In the name of" kroz spoj gothic-rock/ metala i gotovo pa disco ritma.



A da stvar bude intrigantnija, početak uvodne "My blood" neodoljivo asocira na čuvenu kombinaciju Oldfieldovih "Tubural Bells", Floydovog "Time" i dakako, pogađate otprve, John Carpenterovog "Halloween", nezaboravnog horror filma "Noć vještica" očekivajući eksploziju, ako ne masakra, onda barem čudnovatih priča u novim varijacijama. Okey, ta i naredna, naslovna "Make it through" su još koliko-toliko žestoke, ali za tu žesticu valja podosta pričekati kroz razblažene nu-metal varijabilnosti, kao i "Back to life" koja kao da je riffovima oduzeta Metallici "Creeping death" neprekidno uranjajući u ambijentalne synth dionice s gordim pokušajima ostvarenja veličanstvene pjesme. Još za informaciju, "Save me" je kopija Black Sabbath impregnirana nu-metal supstancama, a još najenergičnija "My last resort" pred samim koncem albuma ima ponešto onog starog NWOTBHM duha.
[  ]

Melodična "The one" je očita udica za emotivce i emotivke, ponovno u umjerenom tempu pogodnom čak i za stiskavac, rezanje žila u ekstazi nakon Europe i "The final countdown" s obaveznom catchy melodijom, a zadnja "Sorrow"je sasvim očekivana akustična staccato balada poput novih, milijun puta prerađenih verzija megahita "Hotel California", da budem točniji, "Jedina moja" ili "Krivo je more".

Originalnost Ends With A Bullet na ovome modernom metal albumu je minorna. Imaju odličnu produkciju kakvu Deep Purple i Led Zeppelin nisu mogli niti zamisliti u 70-im, naštelani su svim mogućim studijskim finesama da dočaraju taj moderni metal, pretežito hard-rock/nu-metal usmjerenja s komercijalnim pjesmama koje se nastavljaju na Linkin Park uspješnice, a možda će baš zbog toga uspjeti jer današnja audijencija traži revival 'dobrog starog zvuka' s novim medikamentima. Ne bih se želio kladiti u daljnju budućnost, ali ovo se popuši kad imaš 16-17-18 godina bez ikakvog problema. Poput Modern Talking, Uriah Heep i Bon Jovija. U nekom talent show programu vjerojatno bi Nina Badrić, Enis Bešlagić i Tony Cetinski ovo protumačili kao fantastično, a na Euroviziji bi mogli proći poput Abbe. Šteta što ovaj album nisu ponudili Croatia Records kao novo svjetsko čudo od fantazije za radio programe i gažerske svirke po restoranima i terasama. Može se biti poprilično uvjeren da im ovakva glazba i stil kad-tad budu uspjeli.

Naslovi: 1.My blood, 2.Make it through, 3.Hero, 4.Dirt, 5.In the nameo f, 6.So cold, 7.Back to life, 8.Save me, 9.My last resort, 10.The one, 11.Sorrow

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 23/07/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*