home > mjuzik > Gravity

kontakt | search |

BULLET FOR MY VALENTINE: Gravity (Spinefarm, 2018)

Nevjerojatno je kako stvari idu sve lošije i lošije u kreativnom aspektu za ove velške zvijezde metalcorea, a popularnost im je sve veća i veća. To je sad već jako dobro znana priča što mahom prati svaki veliki bend kad se stubokom razigra s komercijalnim biznisom.
[  ]

Još na prošlom albumu "Venom" (2015, UK no.3, USA no.8) vođa benda Matt Tuck obećavao je povratak na onaj žestoki temeljac debija "The Poison" (2005, UK no.21, USA no.128) koji ih je proslavio do te mjere da su zasjenili gotovo svu tadašnju metal armadu, no dobio se samo mlohavi surogat sa stadionskim refrenima i očitim tenzijama ka vraćanju publici koja im je tijekom godina u drastičnim ciframa okretala leđa. Jer, evo kako sada pokazuje ovaj šesti studijski album, bend nema niti najmanju namjeru odustati od pubertetsko-adolescentskih opservacija stalno potenciravši emocionalne furke koje je Tuck odavno prerastao (danas ima 38 godina). Čovjek jednostavno nema mjeru za odrastanje s vlastitom publikom koja ga je pratila u milijunskim hordama obraćajući se samo osnovnoškolcima i potištenim tinejdžerima koje šibaju hormoni i neispunjene ljubavne afere.



Bend ponovno daje jedne te iste formule s očitim uputama proslavljenih Bring Me The Horizon metodičkom igrom 'oprostite stari fanovi, ali mi najviše volimo zabavu i tisuće ruku u zraku'. I naoko, ova gravitacija sasvim obećavajuće počinje s prve četiri pjesme "Leap of faith", "Over it", "Letting you go" i "Not dead yet" privlačnom snagom bijesnih melodija, oštrih gitarističkih kuka i neminovno ukomponiranom elektronikom, te pred konac albuma s vrsno preciziranim prvim singlom "Don't need you". Precizirano naštelanim u komercijalnim radio okvirima, da se razumijemo. Ali kad započne središnji dio od pop balada "The very last time", "Under again", "Coma" i završne akustične laganice "Breathe underwater" preko besramno konfiguriranih "Piece of me" i naslovne "Gravity" s himničnim zanosom što u dosljednom smislu riječi daje inspiraciju za želučane tegobe i povraćanje na račun tog šablonskog konvertiranja Bring Me The Horizon recepta, sve ono što već godinama obećava Tuck doslovce pada u vodu kao i kod mnogih zvijezda rocka što se kunu da im je ovo 'najbolji album do sada'. Ma možeš si misliti.

I glazba i lirika jasno pokazuju krizu identiteta kroz iritantno postavljeni kompozitorski gard sa samo jednim ciljem - očuvati popularnost koliko je god to moguće. Nisu se birala sredstva, sve je ovdje u toj funkciji mamca za ciljanu frišku teen generaciju koja otkriva njihove draži i čari doživljavajući ih ozbiljnim i zrelim bendom, a naravno, kada odraste za svega par godina shvatiti će plitkost same poante za koju jedino što preostaje i što ih može vezati jest sentimentalno sjećanje na tu fazu odrastanja. Ne bih se prevario da Bullet For My Valentine i za desetak godina budu uspješan bend nekoj narednoj teen generaciji jer po svemu sudeći Tuck nema niti najmanju namjeru mijenjati ovakvu formulu uspješnosti pretvorivši se u pronicljivo ugođeni hibrid nakon nestanka Linkin Parka.

Naslovi: 1.Leap of faith, 2.Over it, 3.Letting you go, 4.Not dead yet, 5.The very last time, 6.Piece of me, 7.Under again, 8.Gravity, 9.Coma, 10.Don't need you, 11.Breathe underwater

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 11/09/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*