Ako vam se slučajno pričini da ovaj album nalikuje nečemu što ste već čuli, budite sigurni da ste u pravu. Malo je bilo čudnovato da nakon "Daumenbruch" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31329 sa gostovanjem široke ekipe iz Neubautena, Schneider TM i Stadtfischlex, elem rada realiziranog u travnju 2022. odmah dođe novo izdanje. I to pod simboličnim nazivom 'točka' nagovještavajući mogući završetak karijere.
Vjerojatnost je da do zadnje službene šake iz Bremena još ne bi trebalo doći jer Gunther Wüsthof (music box, synth, saksofon) i Zapi Werner Diermaier (bubnjevi) imaju u rukavu sijaset ideja, a dok ih ne izvještače u tko zna kakvom dezenu, konačno su se s Gunther Buskiesom, izdavačem etikete Bureau B. odlučili da po prvi puta službeno obznane 'nestali', nikad objavljeni peti album sniman daleke 1975. koji tada nije tiskan zbog mnoštvo razloga. Između ostalog jer su smatrali da nije dovoljno jak i kreativan u fazi kada su dali sve što su imali odlučivši se razići kao bend. Svako od njih, a tada su u postavi još bili Hans Joachim Irmler (organ), Jean-Hervé Péron (vokal, bas) i Rudolf Sosna (vokal, gitara, klavijature) imao je sasvim drugačije afinitete i poglede na glazbu, pa se to natezanje oko tih snimaka produljilo na, evo, već gotovo 5 desetljeća.
Što se tiče 'čujnosti', da, neke od ovih 7 pjesama su isplivale u ogromnom box-setu "Faust 1971-1974" s 8 CD-ova i 7 LP-ija, pa nikakvo čudo kada zarominja mahniti bubnjarski tempo uvodne "Morning land" uz nerazgovjetno Péronovo mumljanje od punih 9 minuta. Bio je ovo nesretno zametnuti i zatureni album koji je zaokružio njihovu veliku LP četvorku. Točno se osjete sekvence nadahnuća sa svakog od njih kroz teme "Crapolino", "Knochentanz" od skoro 12 minuta, a posebice u "Schön rund" koja je temeljito klasificirala njihov stil bez blues medikamenata i američkog klišeiziranja postavši poznatiji po građevinskim alatima i priručnim sredstvima poput miješalice za beton, bušilicama, vršalicama za žito i kojekakvim iznenađenjima na arhaičnim koncertima. Beta Bend i Radiohead su svakako upoznati s ovim 'nepoznatim' opusom budući da su štošta pozajmili i drsko prisvojili od Faustovog zvuka snimljenog u Munchenu sa, zamislite, Giorgio Moroderom prije nego li će se upustiti u disco hitove s Donnom Summer.
Ovdje je Faust ušao u hipnotički ritmički teritorij s ponešto arabeski i ledeno hladnih saksofona nalik na jazzy upliv Miles Davisa, a gitarist Harmonije Michael Rother je podosta pripomogao glatkim rezinama. Jasno, ovako kako bješe ostalo je pohranjeno u arhivi i sve do iznenadnog okupljanja 1994. nije bilo znano da su ovo snimali jer su htjeli ili ne morali 'pobjeći' s obzirom da su raživcirali Virgin Records kome su izmuzli kompletan budžet ostavivši ga bez plaćenih računa za smještaj i snimanje. Navodno nikad nisu platili niti gotovinu, a kamoli kamate i zatezne penale.
Naslovi: 1.Morning land, 2.Crapolino, 3.Knochentanz, 4.Fernlicht, 5.Juggernaut, 6.Schön rund, 7.Prends ton temps