Dvojba koja se postavila prije pisanja ovog texta bila je da li da pišem osvrt na koncertnu promociju albuma ili klasičnu recenziju albuma, kojeg sam dobio i preslušao netom nakon koncerta. Odluka je pala da to bude neki gemišt pa kaj ispadne.

Za one koji to još neznaju, Voland Le Mat je skupina svirača koji se nalaze iza jakog (kant)autorskog potpisa Momira Oljače, a trenutno ih je šestoro, a njihovi instrumenti, osim bubnja, basa, električne i akustične gitare, uključuju klavijature, violinu i sax, ali i ženski bekvokal. Ostatak ekipe zove se Ivan Arnold Satyr (klavijature), Velimir Grujić Kockar (solo gitara), Dunja Kobas La Femme (violina, bekvokal), Uglješa Novaković Pan (tenor i alt saksofon), Silvio Šarunić Advocatus (bas) i Igor Bušljeta Il Quarto (bubanj). Pgađate Voland Le Mat je ustvari Momir Oljača.

Album Faustopojke sadrži dvanaest "faustopojki" snimanih u studio Partyzan u Puli krajem prošle i početkom ove godine. Omot je onako, artistički, u skladu s nazivom albuma i textovima, koji su poetski, duboko osobni i teško shvatljivi nama običnim ljudima. Glazbeno Voland Le Mat plovi vodama kojim plove strani Tindersticks ili Lambchop, a na domaćem terenu popunjavaju rupu koja je napravljena odlaskom grupe Pun kufer ili nikad prežaljenih Spleen, dok vokalno Oljačin glas u interpretaciji doziva iz memorije Arsena i Rundeka. Savršenstvo koje izbija sa svih strana, od brižno izrađenog i detaljiziranog omota (koji bi btw. bio puno bolji da je kartonski a ne plastični) sa art fotkama i ilustracijama i črčkarijama po textovima pjesama, do pomno izrađenih orkestracija pretočilo se i na koncertnu promociju na kojoj je sve bilo pomno isplanirano. Barem je djelovalo tako.

Iako su članovi benda bili vidljivo uzbuđeni ambijentom, možda zbog prisustva Arsena Dedića, možda zbog nečeg drugog, koncertna izvedba pjesama bila je više nego izvrsna. Možda s malo premalo odstupanja od zadanog, odnosno postavljenog na albumu, ali nebitno za priču. Stoga nije bilo previše improvizacija, osim tu i tamo uz saxdionice ili pri predstavljanju članova benda. Male zamjerke idu na račun saxa koji u većini slučajeva zvuči "too 80's", što nije nužno loše, te premaloj upotrebi ženskog vokala, koji bi mogao podići interpretaciju poneke pjesme. Od dvanaest "faustopojki" teško je izdvojiti jednu ili neke od njih, jer čine skladnu i predivnu cjelinu koja odlično funkcionira u svim prostorima i prigodama, od živih nastupa, preko kućne atmosfere do vožnje u autu, a svaka ima ono nešto "catchy" da se slušatelj uhvati za to. Bilo da je to violina u Pod zavjesom od kamena, klaviristički intro u Putniku, muško ženski refren u Voli me…

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 17/04/2009

> vidi sve fotke // see all photos